Jedan trgovac je želio da otputuje zbog trgovine, ali je shvatio da ima veoma malo novca. Otišao je kod nekog čovjeka i zatražio je od njega hiljadu dinara. Čovjek je pristao pod uslovom da mu trgovac dovede svjedoka i jemca. Trgovac mu je rekao: „Allah je dovoljan kao svjedok i jemac.“ Čovjek reče. „Istinu si rekao.“ Dao mu je novac i dogovorili su se o roku za vraćanje duga.
Trgovac je otputovao u grad u koji je želio, prodavao je i kupovao te dobro zaradio. Kada se primakao rok za vraćanje duga, otišao je na obalu i tražio lađu kako bi se vratio u svoju zemlju, ali je nije pronašao. Pogledao je oko sebe i ugledao jedno drvo pa ga je uzeo i napravio na njemu otvor. Unutra je stavio hiljadu dinara. Sa novcem je stavio i pismo za čovjeka koji mu je pozajmio novac. Zatim je na taj otvor stavio poklopac i pričvrstio ga, a potom bacio drvo u more i zatražio od Allaha, dž.š., da ga dostavi čovjeku koji je bio zadovoljan da mu Allah, dž.š., bude svjedok i jemac. Talasi su nosili drvo sve dok se ono nije izgubilo iz trgovčevog vidokruga.
U vrijeme dogovoreno za vraćanje duga, čovjek je izašao na obalu mora da sačeka trgovca. Pošto trgovac nije došao, odlučio je krenuti kući. Spazio je drvo u vodi, uzeo ga i ponio sa sobom. Došavši kući, uzeo je testeru da izreže drvo, ali se silno iznenadio kada je u drvetu našao novac i pismo. Zadivila ga je iskrenost i povjerljivost trgovca i zahvalio je Allahu, dž.š.
Nakon nekog vremena trgovac se vratio i otišao čovjeku izvinjavajući se i nudeći mu hiljadu dinara. Čovjek nije uzeo novac već mu je rekao: „Allah, dž.š., je sačuvao novac koji si mi poslao u drvetu. Allah, dž.š., te nagradio dobrom, povjerljivi čovječe!“
Izvor: Kevser, list za djecu, god. IX, br. 97, NID Novi Kevser d.o.o., Sarajevo, 2004, str. 15.