Najveći garant provedbe islamskih propisa kod vjernika i vjernica su ljubav prema Gospodaru i sticanje Božijeg zadovoljstva. Zarad poticanja vjernika na dobro i odvraćanje od lošeg Kur’an Časni im se obraća jezikom ljubavi i osjećanja, i oslanja se na Božiju ljubav ili srdžbu. Kao primjer, navest ćemo nekoliko kur’anskih ajeta koji govore o tome:
Osobe koje Bog voli
Allah, zaista, voli pravedne.[1]
Allah, zaista, voli pobožne.[2]
Allah, zaista, voli one koji se kaju.[3]
…A Allah voli one koji se mnogo čiste.[4]
…A Allah voli one koji dobra djela čine.[5]
…A Allah izdržljive voli.[6]
Osobe koje Bog ne voli
Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.[7]
A Allah ne voli nered![8]
Allah ne voli nasilnike.[9]
Allah, uistinu, ne voli vjerolomnike.[10]
On doista ne voli one koji se ohole.[11]
Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.[12]
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 255-256., preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić