Vlasnik poročnog morala, nakon što shvati kakvoću svog morala i spozna da posjeduje pokuđen moral, promatra svoj moral u odnosu na srednju liniju, tj. pita se ima li viška ili nedostatka.
U oba slučaja jedno vrijeme sebe potiče na činjenje djela koja su suprotna njegovom moralnom stanju, tako da ako je njegov moral u znaku nedostatka potiče sebe ka većem činjenju određenih djela i suprotno tome ako je njegov moral u znaku viška nastavlja sa smanjenim činjenjem djela.
Nakon nekog vremena, ukoliko njegovo stanje bude takvo da mu je lahko činiti djela koja su umjerena i u skladu sa umjerenim moralom, dostigao je lijepi moral.
Ipak ako je njegova naklonost i dalje prema djelima koja pripadaju prethodnom stanju, mora da nastavlja sa činjenjem djela sve dok njegov moral ne dostigne umjerenost.
A ako njegov ružni moral pokaže sklonost prema drugoj strani, mora da se okrene prema svom prijašnjom moralu da bi postepeno dostigao stanje umjerenosti.
Čovjek onda shvaća da je dostigao umjerenost kada za njega bude jednako lahko činjenje djela koja su u znaku viška i nedostatka.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.