U časnom Kur’anu davanje zajma se označava riječju tedajun (تداین )i u islamskoj kulturi se davanje zajma osobama koje imaju potrebe ubraja u veoma dobra djela. Vrijednost zajma je veća od bespovratne pomoći, jer pozajmilac nastoji da vlastitim trudom vrati zajam.
Na taj način se u društvu širi trud i djelovanje, a sprječava slabost i lijenost članova zajednice.
Pored toga što ova metoda pružanja podrške ima veći uticaj na očuvanje dostojanstva potrebitih ljudi, često se osobe koje uzimaju zajam prilikom otplate zajma suočavaju sa problemima, zbog čega se preporučuje da im se da odgoda. Upravo zbog toga se islamskim naredbama preporučuju mjere predostrožnosti i vođenje zapisnika prilikom isplate zajma, kao što možemo vidjeti u sljedećem kur'anskom ajetu:
“O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše.”
S druge strane, kada je riječ o davanju roka otplate dužniku, Kur’an kaže:
“A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.