Medicinski pregledi i zahvati često su kod ljudi izvor straha i anksioznosti, a u nekim slučajevima i boli. Što je očekivana veća bol ili neugoda, to su i razine straha veće. Što je iskustvo koje neka osoba ima s medicinskim zahvatima neugodnije, javljaju se brojni dugoročni nepovoljni učinci. U tom slučaju, pacijenti očekuju da će pri sljedećim medicinskim postupcima bol biti jača, ali isto tako, zaista je intenzitet boli koju osjećaju jači.
Također, iskustvo medicinskih postupaka u djetinjstvu ima velik utjecaj na kasnije doživljavanje. Istraživanja su pokazala da su iskustvo doživljenog straha i boli zbog medicinskih postupaka u djetinjstvu pokazatelj osjećaja intenziteta boli i češćih izbjegavanja medicinskih postupaka u odrasloj dobi.
Prema ovome je očito da, odlazak liječniku na neki ˝rutinski˝ pregled i/ili operaciju, nije tako bezazlen za naš unutarnji svijet kako se često pokušava prikazati. U takvim situacijama, naročito prije potencijalno neugodnih medicinskih pregleda te operacija, važno je pacijente informirati i dati im podršku te ih psihološki pripremiti za zahvat, naročito kada se radi o djeci.
Čemu služi psihološka priprema?
Istraživanja pokazuju da se psihološki stres prije operacije može značajno ublažiti nekim tehnikama pripreme prije zahvata. Psihološka priprema za medicinske postupke uključuje niz postupaka koji služe smanjenju tjeskobe, zabrinutosti i potištenosti prije postupka, olakšava pacijentima suočavanje s bolešću i prilagodbu na bolest. Olakšava i potiče osjećaj kontrole u stresnim situacijama, smanjuje emocionalne reakcije na bol i bolest te smanjuje doživljaj percipirane boli. Također, može poboljšati suradljivost pacijenta i komunikaciju između pacijenata i medicinskog osoblja.
Kirurški bolesnici izloženi su većoj tjeskobi, strahu i potištenosti od drugih pacijenata zbog izloženosti neizbježnosti kirurškog zahvata koji je dodatno opterećen strahom od boli, anestezije, ozljeda i, naposljetku, smrti. Psihološka priprema pacijenata obuhvaća informiranje pacijenata o postupku (trajanje, redoslijed radnji, očekivana razina nelagode ili boli i slično), modeliranje (najčešće gledanjem kratkih filmskih isječaka), učenje strategija suočavanja te pružanje emocionalne podrške.
Predoperativna priprema, u pravilu, omogućuje bolje subjektivno podnošenje operacijskog postupka i postoperacijskog tijeka bolesti, smanjuje potrebu za intenzivnim angažmanom zdravstvenih djelatnika u postoperacijskom tretmanu. Time se, zapravo, smanjuje i broj dana koje pacijenti provedu u bolnici, što smanjuje troškove liječenja.
Kako se provodi psihološka priprema za medicinske zahvate?
Prema nekim podacima, oko 75% bolnica u SAD-u u posljednja dva desetljeća značajno češće koristi modeliranje pomoću filma i upute o načinu suočavanja nego ranije. Kod djece, ipak, najčešće se koristi terapija igrom i vođeni posjeti odjelima. U čak 89% bolnica prisutni su tiskani materijali, a u 50% bolnica vježba se relaksacija. Ono što je zapanjujuće jest da se najmanje koristi pravovremena priprema usmjerena na određeni postupak.
Informiranje bolesnika treba biti dominantno u procesu pripreme, a distrakcija bi se trebala uvesti neposredno prije i za vrijeme postupka. Također, kad se radi o djeci, važno je savjetovati roditelje na koje načine mogu pomoći svojoj djeci. U tim je trenucima ključna suradnja roditelja, djeteta, liječnika, medicinske sestre i psihologa.
U slučajevima pripreme bolesnika za zahvat izrazito je važno upoznati ga sa samim postupkom, što uključuje i informacije o uobičajenim stresnim reakcijama i načinima njihova ublaživanja te učenja kontroli vlastitih stresnih reakcija. Ovim se postupkom nastoji smanjiti broj stresova koje će pacijent doživjeti te pojedinca osnažiti kako ne bi doživio teže posljedice velikog iznenadnog stresa.
Najefikasnije su informacije koje sadrže informacije o tome što će pacijent doživjeti tijekom postupka (vidjeti, čuti, osjetiti) i detalje o kronološkom tijeku postupka. U odnosu na to, pacijent će razviti realna, konkretna, neemocionalna očekivanja, koja mu omogućuju bolje strategije suočavanja.
Postupci pripreme
- Informiranje: tiskanim materijalima i usmeno
- Modeliranje pomoću filma
- Vježbanje tehnika opuštanja i disanja
- Tehnika izlaganja
- Razne metode distrakcije
- Terapija lutkama i igrom za djecu
Sam postupak sastoji se od standardnog vođenog intervjua s pacijentom, za vrijeme kojeg se prikupljaju osobni i anamnestički podaci o bolesnikovoj percepciji boli, očekivanjima vezanim uz doživljavanje boli te pacijentovo psihološko stanje. Najčešće se taj postupak obavlja dan prije zahvata u podržavajućem razgovoru trajanja pola sata.
Istraživanja utjecaja predoperativne psihološke pripreme pacijenata govore u prilog važnosti pripreme pacijenata za medicinske zahvate, a naročito kod djece.
Pozitivni učinci psihološke pripreme su:
- smanjen strah i tjeskoba nakon zahvata
- ukupno bolje tjelesno funkcioniranje
- skraćenje trajanja boravka u bolnici
- manja potrošnja lijekova
- veća suradljivost pacijenata s medicinskim osobljem
Važnost psihološke pripreme
Opći cilj ovakve pripreme pacijenata podizanje je kvalitete života i smanjivanje doživljavanja neugodnih emocija za vrijeme boravka u bolnici i nakon, za vrijeme oporavka. Pokazano je da u tom procesu nekoliko psiholoških čimbenika ima vrlo važno djelovanje na ishod kirurškog zahvata.
Prvi od njih svakako su emocionalni čimbenici. Budući da operacije i razni medicinski pregledi kod većine ljudi izazivaju jake negativne emocije, uspješnost zahvata uvelike ovisi o izraženosti tih emocija koje pacijenti doživljavaju. Tjeskoba i strah kao dva osnovna emotivna stanja koja se javljaju prije operacije svojim psihofiziološkim djelovanjem pokreću čitav niz metaboličkih promjena.
Jak predoperacijski strah i tjeskoba svojim popratnim metaboličkim promjenama djeluju na obrambene sposobnosti organizma, čime se smanjuju sposobnosti organizma da se odupre postoperativnim infekcijama. Time se organizam oboljelog još dodatno izlaže postoperacijskim komplikacijama.
Što još pomaže?
Također, iznimno je važna podrška članova obitelji, tzv. interpersonalni čimbenici. Pri samom suočavanju s bolestima i oporavku, podrška bliskih ljudi neizmjerno je važna za pacijentovo doživljavanje i kapacitete za oporavak. Poznavanje odnosa obitelj-pacijent može biti važno za uspjeh operacije u najširem smislu, najčešće kod zahvata koji impliciraju pridržavanje nekih preporuka kod postoperativnog režima.
Uspješnost suočavanja osobe s jakim stresom, odlučnost i optimizam karakteristike su koje mogu dovesti do boljih ishoda operacija i zahvata, nasuprot nesigurnosti i zabrinutosti koje pacijent može osjećati. I posljednje, koje se u najvećoj mjeri odnosi na razdoblje nakon zahvata, obuhvaća adekvatno pridržavanje savjeta i uputa liječnika. To uključuje primjereno korištenje lijekova, tjelesnu aktivnost, pravilnu prehranu ili dijetu te redovite kontrolne preglede. Pridržavanje danih preporuka često je od kritičnog značaja za ishod cjelokupnog liječenja.
Izvor: Ivona Poljak / www.istrazime.com