Danas, najbolja stvar koju je moguće da zvaničnici zemlje postave kao mjerilo za popravljanje svoga morala, ponašanja i postupanja jeste religijska vladavina naroda. Upravo ova stvar koju smo mnogo puta rekli i ponovili ne treba da se brka; ova vladavina naroda nema nikakve veze sa korijenima zapadne demokratije, ovo je nešto drugo. Prvo, religijska vladavina naroda ne sastoji se od dvije stvari: nije tako da mi uzmemo demokratiju sa Zapada i zakačimo je za religiju, da bismo zadobili jedan zaokružen sklop. Ne, sama ova vladavina naroda također pripada religiji. Vladavina naroda također ima dva kraja, o ovome sam govorio nekim zvaničnicima na jednom drugom sastanku. Jedan kraj vladavine naroda podrazumijeva da se uspostavljanje poretka odvija posredstvom volje i glasa naroda. Znači, narod bira poredak, bira vladu, bira zastupnike, bira glavne zvaničnike, neposredno ili posredno; ovo je upravo ona stvar koju Zapad zastupa i naravno tamo te tvrdnje nisu istinite. Neke obuzima pakost zbog toga što mi često ponavljamo da tvrdnja o demokratiji na Zapadu nije vjerodostojna tvrdnja. Umišljaju da su to riječi fanatizma; međutim, to nije tako, ove riječi nisu naše riječi, nisu ni fanatične, ne proističu ni iz neznanja; utemeljene su na stavovima, riječima, pažnji i primjerima istaknutih ličnosti literature Zapada. Oni sami tako govore. Ali, u javnoj propagandi, ondje gdje se bave javnim mnijenjem, to ne priznaju. Tamo govore da postoji glas naroda i da je sve što postoji oslonjeno na glas i želju naroda. Međutim, nije tako u stvarnosti. Oni sami na različitim razinama i fazama priznaju ovo značenje. Postoji i u njihovom pisanju, a i mi smo vidjeli, mnogo takvih priznanja; danas također primjer za rečeno vidite u Sjedinjenim Američkim Državama. To je takozvana vladavina naroda! Mi to ne govorimo. Onaj dio izbora naroda jedan je od dva dijela religijske vladavine naroda i naravno da to postoji. Ljudi treba da žele, upoznaju, odlučuju i odabiru, kako bi u vezi s njima bila ispunjena šerijatska obaveza. Bez upoznavanja, znanja i htijenja, oni neće imati obaveze.[1]
Mi prema narodu imamo ozbiljne i istinske obaveze
Drugi kraj pitanja vladavine naroda jeste da sada – nakon što su mene i vas izabrali – mi prema njima imamo ozbiljne i istinske obaveze. Neki prijatelji su o tome sakupili predaje iz Nehdžu-l-belage i drugih djela pa budući da nije prilika da ih sve čitam, pročitat ću samo dva-tri primjera. Imam Ali kaže:
وَاإيَّاكَ وَالْمَنَّ عَلَى رَعِيَّتِكَ بإاِِحْسَانكَِ اأوِ التَّزَيُّدَ فِيمَا كَانَ مِنْ فِعْلِكَ اأوْ اأنْ تَعِدَهُمْ فَتُتْبِعَ مَوِْعِدَكَ بخُِلْفِكَ فَإاِنَّ الْمَنَّ يُبْطِلُ الْإِحْسَانَ وَالتَّزَيُّدَ يَذْهَبُ بنُِورِ الْحَقِّ وَالْخُلْفَ يُوجِبُ الْمَقْتَ عِنْدَ اَللهَِّ
“Čuvaj se prigovaranja podanicima za dobročinstvo svoje ili preuveličavanja djela svoga, ili da im obećavaš a potom kršiš obećanje svoje, jer prigovor ništi dobročinstvo, hvaljenje sebe gasi svjetlo istine, a kršenje obećanja uzrokuje omraženost u Boga i ljudi.”30
Niti prigovarajte ljudima, kao: Mi smo ovo učinili za vas ili želimo učiniti; niti preuveličavajte ono što ste uradili za ljude – naprimjer, ako ste učinili nešto malo da ga uvećavate – a niti treba davati obećanja pa ih ne ispunjavati. Dalje kaže: Ako prigovorite, vaše dobročinstvo će biti uništeno, a preuveličavanje će ugasiti svjetlo Istine; znači, upravo i ono istine koliko postoji bit će ugašeno u očima ljudi. Ako prekršite obećanje, to će uzrokovati omraženost i kod Boga, i kod ljudi.
Allah Uzvišeni kaže:كَبَُ مَقْتًا عِندَ اللَّـهِ أنَ تَقُولوُا مَا لَ تَفْعَلوُنَ
O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje ne prate djela![2]
Iako su gornje riječi Vladara pravovjernih, a.s., upućene Maliku Aštaru, one su upućene i nama.[3]
Onemogućavanje posebnih povlastica u poretku religijske vladavine naroda
Druga stvar od ove iste vrste obaveza odnosi se na religijsku vladavinu narodom:
اأنْصِفِ اللهََّ وَاأنْصِفِ النَّاسَ مِنْ نَفْسِكَ وَمِنْ خَاصَّةِ اأهْلِكَ وَمَنْ لَكَ فِيهِ هَوًى مِنْ رَعِيَّتِكَ
“Budi pravedan prema Bogu i prema ljudima kao prema sebi, porodici svojoj i onim od podanika tvojih kojima si sklon!”33
Drugim riječima, ono što naši dragi prozapadni prijatelji nazivaju korupcija: dakle, posebne povlastice. Naprimjer, mogućnost korištenja neke kompanije i nekog finansijskog izvora staviti na raspolaganje jednoj izdvojenoj skupini zbog toga što su to naši prijatelji, rođaci ili drugovi. Ovo djelo je jedno od djela protivnih vladavini naroda. Ko god čini takve poslove, pojavit će se upravo ona korupcija na koju je sada ukazao predsjednik Republike. Da, treba se boriti protiv korupcije. Draga braćo i drage sestre! Sve dok ova zloupotreba postoji u aparatu državnih službenika neće postojati pripremljenost za rad i nema mogućnosti za napredak. Šta god da pokušate učiniti, neće biti ostvarivo. Ovo su pukotine, razvaline i rupe i kada one nastanu, koliko god da imate ostvarenja i koliko god da sipate u njih, to ih ne puni i ostvarenja iščezavaju. Zato najprije treba ovo izliječiti. Na ovo se odnose riječi Vladara pravovjernih, a.s.: “…I onim od podanika tvojih kojima si sklon.” Prijateljima, bližnjim i ljudima koje voliš ne trebaš davati posebne povlastice; svi trebaju uživati iste pogodnosti.