(Pjesma preuzeta iz Lista za pouku i zabavu – Behar , god. I, urednik: Safet beg Bašagić, Sarajevo, 1900/1., str. 67.)
Večer je tiha, vedra i blaga,
Tisućam zv'jezda nebo se šara,
Tisuć kandilja treperi, blista,
U divnom sjaju s vitih munara.
Glas mujezina dolom se stere,
Dvorogi mjesec vrhunce zlati;
Kroz tihu, vedru, čarobnu večer,
Svuda se uče hak salavati.
Allahu ekber! – čarobni zvuci
Nebu se dižu – šume po travi –
Allahu ekber! – Njegov Poslanik
Sejjid Muhammed, Resul je pravi!
Allahu ekber! – Allahu ekber!
Lahorić lišćem žubori s grana,
Allahu ekber! – Allahu ekber!
Ječi u srcu svih muslimana.
***
Ponoć je prošla; oluja bjesni,
Silne strijele pustinjom strižu,
Pri kraju jednom tekije stare
Zidine tamne plameni ližu.
Bjesni oluja, – gromovi prašte,
Munja što munju pučinom prati, –
Ali iz one tekije stare
I opet uče hak salavati.
Allahu ekber! – Allahu ekber!
Svemirom glas se nebu talasa:
Bože, Ti dovu kabul učini –
Bože, islamu ljubavi, spasa!
O autoru:
Riza-beg Kapetanović Ljubušak, sin Mehmedov, rođen je u Vitini kod Ljubuškog 1868. Umro je u Sarajevu 1931.
Rođen u staroj begovskoj i kapetanskoj porodici, Riza-beg je od malih nogu odgajan gransenjerski, a kako mu je otac Mehmed-beg bio razborit čovjek, znao ga je odgojiti u duhu novog vremena. Nakon okupacije Bosne 1878, Riza-beg je prvi musliman koji pohađa Knabenpensionat (vojnokadetsku školu) u Sarajevu, a nakon svršetka penzionata, pohađao je neko vrijeme ruždiju.
Kad je 1900. pokrenut prvi muslimanski časopis Behar, kojemu je bio urednikom Safvet-beg Bašagić, a glavnim suradnikom Edhem Mulabdić, počinje u njemu surađivati i Riza-beg pjesmama i kraćim pričama, a naročito folklorističkim radom.
Riza-beg je prvi naš muslimanski pjesnik koji piše latinicom i prvi koji je objavio zbirku pjesama iza okupacije (1893.). Smisao za književnost naslijedio je od oca Mehmed-bega koji među prvim muslimanima, poslije Šaćira Kurtćehajića, okreće lice zapadnoevropskoj kulturi, smatrajući “da Bosna nije najzapadniji dio Istoka nego istočni dio Zapada i da pripada Evropi”. Pisao je pjesme, drame i pripovijetke. Sudjelovao je u osnivanju Gajreta (1903.), i dao mu ime.
Pjesnik Riza-beg raspolaže bujnom i živom fantazijom, lakoćom stiha i nježnom i finom dikcijom. U svakoj svojoj pjesmi pokazuje se kao pravi idealista, kao pjesnik koji piše samo pod pravim utiscima. Riza-beg Kapetanović je bio vanredno društven i pristupačan čovjek, pun dosjetaka, bogat raspoloženjem i uvijek optimist.
O svom pjesničkom prvijenacu (1893.), Riza-beg pribrano, skromno, bez velikih riječi, kaže: „Ja znam da ja nijesam dorastao, niti moje pjesmice, da se među znamenite pjesme i pjesnike miješamo, već eto tako za hatur mojih čestitih prijatelja, a osobito da budem sljedbenik naših pradjedova, to cvijeće što sam dosad spjevao, u ovu malu zbirku sabrah, i sada svome milom rodu radosno dajem.“
Izvor biografskih podataka: http://ljubusaci.com/index.php/kolumne/halid-sadikovic/125-mehmed-beg-kapetanovic-i-riza-beg-kapetanovic