Autor: hfz. Sulejman Bugari
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru plemenitom, koji se svojim robovima umiljava raznim blagodatima ne bi li se pokajali i vratili Njemu. Neka je salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., koji je razmišljanjem o sebi i svom odnosu prema Allahu i svim stvorenjima dostigao visok stepen kod Allaha, a taj stepen je Allahova zakletva Muhammedovim životom.
Naš plemeniti Allah u Kur'anu svoje robove, mu'mine iskrene, oslovljava posebnim riječima: O vi koji vjerujete!
Te se riječi u Kur'anu ponavljaju više od 80 puta. A to znači da je Allahova briga i ljubav usmjerena ka onima koje On voli, a kad nas neko voli, on nas stalno podsjeća na ono što je dobro, kako i na koji način doći do spasa i sreće i kako se sačuvati od svega što te udaljava od voljenog Allaha.
Ibni Abbas je rekao: „Čvrsto prihvatite naredbe i strogo se klonite zabrana poslije riječi: O vi koji vjerujete!“
Da vidimo šta nam naš plemeniti Allah naređuje u ovom ajetu: O vi koji vjerujete! Brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti, i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.[1]
Obratimo pažnju na riječi: Brinite se o sebi.
Dakle, vodite računa o čišćenju vaše duše, okupirajte se svojim mahanama, prostudirajte svoje negativne stavove, greške i slabosti.
Resul Muhammed, s.a.v.s., rekao je: „Blago onom ko se zaposli svojim mahanama, zaboravljat će tuđe.“[2]
Onaj koji je zaposlen izgradnjom svoje kuće, jednog dana će se, uz Allahovu pomoć, useliti u nju.
Mnogi ljudi nisu još izgradili sebe, a hoće da izgrade društvo oko sebe.
Ako ljudi nisu izgradili sebe, onda je normalno očekivati da su mnogi mozgovi pokisnuli, jer nisu napravili krov svoje kuće.
Uzvišeni Allah kaže: Spašen je onaj ko izgradi i očisti svoju dušu, a propao je onaj ko je isprlja i uništi.[3]
Čovjeka je veoma teško natjerati da razmišlja o sebi i o svojim postupcima u društvu zato što misli da je on najpametniji i da se samo njegova treba slušati.
Zašto je to tako?
Zato što većina ljudi tokom školovanja izgrađuje samo lijepo mišljenje o sebi i druže se samo sa onima koji ih hvale i uzdižu, makar je to i neistinito, ni po koju cijenu se ne žele družiti sa onima koji će ih upozoravati i koji im ukazuju na njihove negativnosti i pogrešne stavove, pogotovo ako su ti ljudi još i nepismeni, siromašni i neuredni.
A naš Muhammed, s.a.v.s., koji se spominje svakog momenta u salavatima i ezanima, družio se i sjedio sa svakom klasom ljudi.
Hazreti Omer, r.a., rekao je: „Najbolji dar mi je kad mi neko ukaže na moj pogrešan stav.“
Sjetimo se njegovih riječi s hutbe: „Žena je u pravu, Omer je pogriješio.“
Kad ne vodimo računa o sebi, to prouzrokuje neželjene rezultate i posljedice.
Nekad nas vjera nije zanimala u tolikoj mjeri kao sada. Nije nas toliko zanimalo šta to naša vjera znači u svijetu i kakav je odnos ljudi prema islamu. Zbog takve nemarnosti, zabluđeni su naudili svim muslimanima svijeta, a ne samo u Bosni.
Zašto? Zato što nismo znali suštinu ovog ajeta u kome Allah kaže: Ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao.[4]
Početak ajeta je bio da se razmišlja o sebi. Dakle, ako razmišljate o sebi, onda nam ničija glupost i zabluda ne može nauditi, niti nas bilo koja savremena tehnika može zavesti od našeg vječnog cilja. Nažalost, ima nas još koji po čitav dan igraju karti na kompjuteru, a ima i onih koji ga ispravno koriste, zbog čega je, valjda, i napravljen. Sada naša omladina o islamu, preko interneta, saznaje više nego prije.
Muslimanska omladina u svijetu zna za omladinu u Sarajevu. Prije nisu znali za Bosnu, a kamoli za omladinu.
Zato je Kur'an za one koji razmišljaju i koji znaju cijeniti svaku stvar koja je od opće koristi, koja je u interesu zajednice.
Rezultati razmišljanja o sebi su: poniznost, pronicljivost,blagost, pristupačnost. A rezultati razmišljanja o drugima su: zavist, oholost, umišljenost i mržnja. Ja dodajem: razmišljanje o drugima prouzrokuje zavidnost. To je ona zavidnost kad idemo na školovanje, magistriramo, doktoriramo da bismo dokazivali sebe i potcjenjivali drugoga, a ne ona pohvalna zavidnost, koja se čak i preporučuje.
Nikad više diploma kao danas, a nikad manje „ljudi“, većeg nereda i međusobne netrpeljivosti. Svaki dan čujemo: diplomirao je to i to, doktorirao na tome i tome, specijalizirao na tome i tome, a ne čujemo da je neko diplomirao na sebi. A možda bi trebalo otvoriti univerzitet na kome će se izdavati diplome za trač, prenošenje riječi, laganje, potvoru na brata muslimana…
Na kraju, dio ajeta u kome Allah kaže: A zašto ne razmisle sami o sebi?[5]
Ebu Derda je rekao: „Ne opterećujte ljude zadaćama koje Allah nije propisao, ne donosite sud o ljudima pored Allaha, brinite se o sebi i ne uhodite druge. Ko to radi, bit će dugoročno tužan i nikad svoj gnjev neće izliječiti.“
Molim Allaha da nas upozna s našim mahanama i slabostima i da nas uputi kako da ih očistimo i svijetla obraza stanemo pred Njega. Amin!
(Ali-pašina džamija, 6. april 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 93-96.