Jedne noći dok je imam pričao sa jednim prijateljem, odjednom se začula galama u kući. Neko je bio ispred vrata i očajno tražio pomoć. Prijatelj imama Sadika užurbano ode do vrata i otvori ih.
Čovjek utrča u kuću i uzviknu: „O, Imamu, brat mi nije dobro. Pomozite mi!“
Imam se okrenu prema prijatelju i reče: „Brzo idi sa ovim čovjekom i teškoću brata muslimana otkloni.“ Prijatelj imama Sadika pokori se njegovoj naredbi i ode sa čovjekom. Poslije nekoliko sati, vrati se kod Imama. Imam, mir neka je s njim, je u tom trenutku obavljao molitvu. Nakon namaza i dove za muslimane, upita svog prijatelja: „Jesi li otišao pomoći svom bratu u vjeri?“
Drug odgovori: „Da, o sine Poslanikov.“
Imam, mir neka je s njim, zapita: „Dobro! Kakav je ishod?“
Čovjek reče: „Bog ga je spasio.“
Imam, mir neka je s njim, se sa zadovoljstvom nasmiješi i reče: „Znaj da je ova tvoja, u biti mala, pomoć koju si pružio i koja ti je oduzela malo vremena vrijednija je od tavafa Kabe i odlaska na hadž“.
Tada je Imam, mir neka je s njim, održao govor o tome koliku nagradu imamo kada pomažemo potrebitim u otklanjanju teškoća, te je svog prijatelja pohvalom podržao u činjenju dobra.
Sa perzijskog preveo: Senad Ćelović
Izvor: Tv Sahar, Sijavesh Taliban, Poučne priče