Autor:mr. sc. Darko Sambol, prof. psiholog-mentor
Zaštita prava i interesa djece rizičnog ponašanja i djece koja manifestiraju poremećaje u ponašanju važno je područje djelovanja. Razlozi takvog stanja izrazito su složeni te zahtijevaju pojačanu pažnju stručnjaka i znanstvenika, kao i intenzivno koordinirano djelovanje nadležnih, kako bi se poboljšala zaštita svih skupina djece.
Prevencija poremećaja u ponašanju nužna je ne samo radi zaštite djece s tim poremećajima, već i kao uvjet za uspješno odvijanje odgojno-obrazovnog procesa te radi zaštite prava i interesa sve djece, počevši od predškolskog odgoja i obrazovanja pa dalje u razredu i školi. S tim ciljem izrađena je i Nacionalna strategija za prevenciju poremećaja u ponašanju kod mladih.
Iščitavajući pažljivo te vrlo vrijedne dokumente, nameće se zaključak da oni ne daju jasnu sliku roditelju laiku, pa ni stručnom pedagoškom osoblju, što konkretno napraviti u odgoju djeteta kako bi se spriječila manifestacija nepoželjnih ponašanja. Zato ću ovim tekstom pokušati približiti praktičan život kroz primjere koji mogu pomoći roditeljima i odgajateljima/učiteljima u prevenciji emocionalnih i ponašajnih poteškoća kod djece u svakodnevnom životu.
Počnimo od početka….
Svi roditelji svjesni su kako je važan oprez kada se radi o fizičkom zdravlju i sigurnosti naše djece: prije nego beba stigne kući iz bolnice, stavljaju se zaštitni aparatići u utičnice, postavlja zaštitna ograda na stepenište; kasnije se mala djeca uče prati zube nekoliko puta na dan i čuvati se oštrih predmeta; vezujemo ih u automobilima zaštitnim pojasom i provjeravamo da li je biciklistička kaciga pravilno stegnuta… Za svaku su pohvalu ta ponašanja, ali se previše roditelja ovdje zaustavlja i ne vodi brigu o sprečavanju emocionalnih problema (poremećaj prehrane, neuspjeh u školi, povučenost, neprihvaćenost u skupini vršnjaka…).
Jer…
Djeca se ipak ne rađaju kao prazne ploče – donose na svijet vlastiti jedinstven temperament, koji je dostupan oblikovanju kroz sazrijevanje. Tijekom odrastanja naći će se pod utjecajem mnogih ljudi, uključujući vršnjake, roditelje, odgajatelje, učitelje, rodbinu, a medije da i ne spominjem. Glavni odnos u životu djeteta, onaj koji sadrži najviše postojanosti i povjerenja, posebno važan za stvaranje privrženosti (engl. attachment) i bazičnog povjerenja prema sebi i drugima, kao bitnih psiholoških odrednica svakoga od nas, jest onaj s roditeljima.
Jedino je roditelj tu uvijek da preoblikuje životno iskustvo, vodi dijete kroz opasne brzake životnih izazova i pomogne da se oblikuje u emocionalno zdravu osobu. Ističem da je roditeljima važna pomoć i uzdanica odgajatelj dok je dijete u jaslicama i vrtiću, a kasnije učitelji, profesori i stručno pedagoško osoblje u školi te treneri u sportskim i izvanškolskim aktivnostima (za koje je važno znati/provjeriti da prvenstveno budu dobri pedagozi našem djetetu, uz stručne kompetencije koje se pretpostavljaju).
Kratak vodič za prevenciju problemskih situacija
– Popustljivo roditeljstvo ozbiljan je čimbenik rizika za dijete – današnji roditelji nastoje podignuti djecu koja nikada neće biti nesretna (kad se dijete požali da ne može čekati pet minuta da ručak bude gotov, odmah izvadimo sendvič; ako tenisice nisu jako skupe, smatramo da će dijete biti tužno; oslobađamo djecu obveza škole, pospremanja sobe i pomoći oko kućanstva i sl.). Osim činjenice da ćete tako razmaziti djecu i da to može izazvati problematično ponašanje, pretjerana popustljivost suprotna je prevenciji.
– Djeca koja odrastaju u autoritarnom kućnom okruženju, baš kao i ona u prepopustljivom, vjerojatno će razviti emocionalne probleme i probleme u ponašanju. Ako je previše krutih pravila i previše nerealnih očekivanja, koja nameću nepopustljivi roditelji, djeca mogu postati ljutita, depresivna i bez samopouzdanja. U nemogućnosti da imaju nadzor nad bilo kojim dijelom svoga života, nemaju priliku razviti osjećaj vlastite vrijednosti. Isto tako, ne dopiru do drugih i ne odnose se prema njima brižno ako to nisu dovoljno iskusila u vlastitom životu. S druge strane, u obiteljima gdje je premalo pravila i roditelji popuštaju pred svakim hirom, djeca postaju zaplašena vlastitom moći. Ona mogu postati mali tirani, stalno nešto zahtijevajući, a granice su ono što zaista žele. Konačno se razvije sumnja u društvena pravila i teškoće u stvaranju bliskih odnosa.
– Za razliku od navedenoga, autoritativno roditeljstvo uspostavlja ravnotežu između autoritarnog i popustljivog okruženja; pravila i granice su jasni, ali djecu se sasluša, poštuje i ona sudjeluju u donošenju odluka kada je to moguće. Mnoga istraživanja pokazuju da djeca imaju manje emocionalnih problema kada rastu u domu u kojem su roditelji autoritativni. Takvi roditelji imaju visoka očekivanja od svoje djece i pružaju im emocionalnu potporu u postizanju ciljeva.
– Tehnike za bolje korištenje emocionalne inteligencije – stručnjaci često preporučuju te tehnike za djecu koja imaju problema sa samosvladavanjem ili su izrazito agresivna, no ustvari tehnike samosmirivanja bit će blagotvorne za svu djecu (a pomažu i odraslima). Najčešće korištene metode za poučavanje djece kako da se opuste i smire uključuju sljedeće:
- duboko disanje koristi se uza sve druge niže navedene metode,
- slušanje tihe klasične glazbe petnaest do dvadeset minuta,
- vođeno zamišljanje (fantazije); postoje mnogi CD-ovi za šetnju kroz opuštajući okoliš, kao što je duboka šuma, prostrana pjeskovita plaža, zelena mirisna livada i sl.,
- sustavno opuštanje mišića (progresivna mišićna relaksacija); dijete sjedi naslonjeno u udobnoj stolici i svjesno, uz vođenje, opušta skupinu po skupinu mišića; obično se krene s većim mišićnim skupinama (grudi, trbuh, ramena, vrat) i ide prema manjim mišićima (ruke, noge, šake, prsti, stopala i nožni prsti),
- masaža, koja uključuje masažu cijeloga tijela ili samo čela, ruku, nogu ili dijelova tijela koji su najnapetiji.
– Zdrava prehrana i vježbanje sprečavaju poremećaje prehrane i prekomjerne težine, što su faktori rizika za druge emocionalne poteškoće. Siromašna prehrana (mnogo šećera, soli i masnoća, premalo vlakana) i pomanjkanje vježbe mogu utjecati na raspoloženje i raspon pozornosti vašeg djeteta, a temeljito pogađaju rad u školi i društveni razvoj. Slab uspjeh u školi i/ili neuspjeh u društvu mogu navesti dijete da se tješi hranom i da se premalo kreće. Loše prehrambene navike i nedostatak vježbe slabe imunološki sustav i fizičko zdravlje djeteta za cijeli život. Zato je važno da roditelj posveti pažnju kuhanim obrocima, s velikom zastupljenošću ribe, povrća i voća, a što manje suhe hrane i slatkiša.
–Ne iznenađuje da je neslaganje među roditeljima, bez obzira na to jesu li u braku ili razvedeni, važno u predviđanju hoće li dijete imati mentalnih problema. Sigurno je da se svi roditelji katkad prepiru i nije ništa loše da i djeca to čuju, no treba također vidjeti da je prepirka riješena i treba objasniti da je povremeno neslaganje i prepiranje dio svakog bliskog odnosa. Roditeljska svađa postaje faktor rizika za djecu ako se ponavlja (više nego jedanput tjedno), ako je prijetećeg tona i ako nema rješenja ili isprike. Kada roditelji viču i grubo se ponašaju (lupanje vratima i bacanje stvari), ili dođe do nasilja, djeca su ugrožena.
– Roditelji bi trebali poticati djecu na društveno uključivanje, i to tako da i sami budu uključeni jer je najbolji način učenja po modelu roditelja. Najvažnije je pokazati djeci da cijenite priliku da budu s drugima i da to daje dodatnu vrijednost i smisao životu. Djeca koja imaju poteškoća u sklapanju prijateljstava obično više vole skupine koje imaju zajednički interes, za razliku od skupina za općenite aktivnosti (to može biti kompjutorski klub, klub za modeliranje, sportski klub). Važno je da se skupina redovito sastaje i da pruža djetetu iskustvo koje je izazovno i zabavno te se dijete lakše uklopi u skupinu djece sa sličnim interesima. Takve su skupine važne jer razvijaju osjećaj pripadnosti, timskog rada (pogotovo sportski timovi), svrhovitosti u obitelji i društvu, a istodobno smanjuju opći faktor rizika za djecu bilo koje dobi.
Optimizam roditelja – najbolja prevencija
Mnoga se djeca rađaju s osobinama koje su dio njihove emocionalne inteligencije, čineći ih prirodno otpornima na faktore rizika, kao što su djeca s jakim imunološkim sustavom otporna na bolest.
Koliko je vaše dijete prirodno otporno? Da li je rođeno s genetskom opremom koja može poništiti faktore rizika?
Sprečavanje emocionalnih i ponašajnih problema kod djece višeslojan je zadatak. Uključuje smanjivanje rizika, povećanje otpornosti te postizanje uravnoteženog i primjenjivog roditeljskog ponašanja koje ostavlja vašem djetetu potrebnog prostora, ali mu također postavlja granice i daje potrebnu podršku. Vaši roditeljski napori, posvećivanje odgoju i životni optimizam zasigurno će pridonijeti da se vaše dijete razvija u samostalniju, snažniju i zdraviju osobu, a to će vam dati vjetar u krila na putu sprečavanja emocionalnih poteškoća u razvoju djeteta.
Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, godina LIV, broj 632-633, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, rujan-listopad 2012, str. 10-11.