Strpljenje u slučaju neimanja djece
Djeca su veliki Božiji blagoslov. Nažalost, neki od nas ne mogu imati djece, što je veliko iskušenje. Na iskušenje možemo biti stavljeni iz više razloga – da se ispita postajanost našeg vjerovanja, da bi postali jači, da bi očistili svoju nutrinu, da bi se podsjetili na sopstvenu nemoć… Što je veće iskušenje, veća je i nagrada za onoga ko ga uspješno prođe. To je poput školovanja – što višu školu završite to će i vaše kvalifikacije biti više i vrednije.
Kazivanje o poslaniku Zekerijjau sadrži važne pouke za roditelje muslimane. Ovaj članak pruža uvid u neke od njih.
Poslanik Zekerijja nije mogao imati djece. On je bio star, a njegova žena neplodna, ali Zekerijja je čeznuo za djetetom na koje bi prenio vjersko znanje i poslanstvo jer se plašio da će generacije koje dolaze odlutati od pravog puta (Tefsir Ibn Kesir). Stoga se obratio svom Gospodaru:
Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan. (Kur'an, XIX: 4-6.)
Uzvišeni Allah se odazvao njegovoj molbi:
O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati. (Kur'an, XIX:7.)
Ovaj događaj nam govori o strpljenju ovog poslanika i njegovoj snažnoj vjeri u Svemogućeg Gospodara, što jasno oslikavaju njegove riječi: … a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
Stoga se savjetuje svima onima koji nastoje dobiti djecu da uvećaju svoje obraćanje Svemogućem Gospodaru, uz strpljenje i čvrsto uvjerenje da će On uslišiti njihove molbe. Božiji Poslanik, a.s., je rekao: Molite Allaha ubijeđeni da će vam dova biti primljena i znajte da Allah ne prima dovu nemarnog srca. (Tirmizi)
Ciljevi roditeljstva u islamu
Zekerijjaovo traženje djeteta koje će biti učeni pozivatelj Allahu, sa kojim će Allah biti zadovoljan, ukazuje na vjerski motiviranu želju za djetetom. Neki roditelji imaju svjetovne razloge za imanje djece. Oni priželjkuju djecu koja će kada odrastu uvećati njihov imetak i voditi brigu o njima. To je posebno prisutno u porodicama koje su migrirale iz muslimanske u nemuslimansku zemlju. Kazivanje o Zekerijjau, međutim, ukazuje da naša osnovna namjera u imanju potomstva treba biti usmjerena na duhovne, odnosno religijske razloge. Kao dokaz ovim tvrdnjama je sljedeći kur'anski ajet:
Oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (Kur'an, XXV:74.)
Potomstvo koje će predstavljati roditeljsku radost smatra se ono potomstvo koje će biti pokorno svome Gospodaru te samim time biti u svakom pogledu na radost svojih roditelja. (Tefsir Ibn Kesir)
Ovu tvrdnju potkrepljuje i ajet o Merjeminoj majci (neka je Allah zadovoljan njima):
Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!” (Kur'an, III:35.)
Sve navedeno je podstrek muslimanima da priželjkuju dijete koje će biti pobožno. Nažalost, u ovom vremenu mnogi roditelji priželjkuju da im dijete bude inženjer, doktor ili bogataš, ne mareći za djetetovo vjerovanje u Boga.
Nije bitno da li je dijete dječak ili djevojčica, da li će ono postati doktor ili inženjer, jer vrijednost čovjeka kod Boga se mjeri njegovom pobožnošću. Pobožnost se ne vezuje za spol ili ovosvjetski uspjeh, kao što Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda. (Kur'an, IV:124.)
Allah, dž.š., opominje one koji omaložavaju rođenje kćeri, kao što su to Arapi činili u predislamsko doba. O njima Allah, dž.š., kaže:
I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (Kur'an, XVI:58-59.)
Ovo je veliko upozorenje onima koji mrze žensko dijete i one koji ih zanemaruju ili što je još gore – pobace ih ili zakopaju žive! Ova nepravda prema ženskom djetetu prisutna je i u ovom dobu. Tokom velike gladi u Biafri, uglavnom su djevojčice bile te koje su se nosile sa ozbiljnom pothranjenosti (Delfos, 2002). Kada je kineska politika kontrole rađanja ograničila rađanje na jedno dijete po obitelji, kineski roditelji su priželjkivali sina. To je bio razlog velikom broju abortusa ženskih fetusa (Delfos, 2002).
Koliko su samo ovakvi pogledi daleko od plemenitosti i koliko su samo daleko od islama! Božiji Poslanik, a.s., je rekao:
„Svako onaj koji bude imao tri kćeri pa im pruži lijep odgoj, uda ih za dobre muževe i odnosi se prema njima na lijep način, ući će u Džennet.“
Ashabi upitaše: „Šta sa onim koji ima dvije kćeri?“ „I onaj koji bude imao dvije kćeri“, odgovori Poslanik, a.s. Zatim su ga pitali za jednu kćer, a on je odgovorio: „Čak i onaj sa jednom kćeri.“ (Sunen Ebu Davud, Musned Ahmed, Mustedarek Hakim).
Allah je Najmilostiviji i Najdarežljiviji. Nagrada za onoga koji iza sebe ostavi lijepo odgojeno i pobožno dijete je velika. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Kada čovjek umre prekida se dotok njegovih dobrih djela izuzev u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje koje je ostavio iza sebe i lijepo odgojeno dijete koje upućuje dove za njega.
Izvor: effectiveislamicparenting.com
Prevod: A. Kadrija