Autor: Vjekoslav Majer
Visoko nad gradom blista moj prozor i pije sunce.
Staklo mog prozora uhvati pticu u letu, oblak u ljenčarenju, grane u ljuljanju i ljude u neumornu hodanju za srećom.
I, prozore moj, ja gledam u te kao u rastvorenu staklenu knjigu i čitam u njoj, čitam o svijetu i o ljudima.
Prozore moj, divna moja knjigo svijeta, ja čitav dan čitam u tebi, učim, čudim se kao dijete.
A uveče, kada tvoje stranice, prozore moj, staklena knjigo moja, postanu zlatne, ćutim već lagani umor, i duša stane disati glasnije, kao valovi voda uvečer.
Prekinu se visoki, vitki jablanovi dana i dolazi noć.
I, prozore moj, knjigo moja staklena, na tvojim stranicama kao blistava slova pojave se zvijezde.
I duša polako utone u san.
Izvor: Bukša Antoš, Dječak u sjeni vrbe, čitanka za IV razred osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb, 1984, str. 96.