Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svratio u bašču jednog Ensarije. U bašči je bila deva koja je, kada je vidjela plemenitog Poslanika, s.a.v.s., počela cviliti, a iz očiju su joj tekle suze. Prišao joj je i pomilovao iza ušiju. To ju je umirilo. Potom je upitao: „Čija je ovo deva?“ Priđe mu jedan mladi Medinlija i reče: „To je moja deva, Allahov Poslaniče!“ Ponos svijeta, s.a.v.s., mu reče: „Zar se ne bojiš Allaha u pogledu ove životinje koju ti je On darovao? Ona mi se žali da je ne hraniš i da je mnogo umaraš!“ (Ebu Davud)
Lijep odnos prema životinjama je od osobina iskrenih vjernika. Životinje su živa bića poput nas te ih stoga ne smijemo ni na koji način uznemiravati.