Autor: Amina E. Nouri
Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv! (Kur'an, LIX:10)
Oni koji srcem svjedoče o postojanju Boga nastoje svoj život uskladiti sa Njegovim zadovoljstvom. Njihova srca su ispunjena ljubavlju prema jedinom istinskom Gospodaru, a to se neminovno odražava kroz njihovo djelovanje na ovom prolaznom svijetu.
Imam Sedždžad, mir s njim, u jednom od svojih šaputanja Bogu kaže:
„Moj Bože, učini me od onih koji šaputaju s Tobom tajno, a čine dobro radi Tebe javno!“
Iskreni vjernik je svjestan Božije prisutnosti. Ta svjesnost priječi ga od priklanjanja zlu i potiče na dobro. Iskrenom vjerniku propisane obaveze ne predstavljaju teškoću, on ih obavlja sa zadovoljstvom nalazeći u njima razgovor i smiraj, čak i u najtežim trenucima svog prolaznog života.
Imam Ali, mir s njim, je rekao: „Neka se Bog smiluje čovjeku koji čuva sjećanje na svog Gospodara i plaši se svoga grijeha.“
Čovjek koji čuva sjećanje na Boga svjestan je Njegove prisutnosti, Njegove moći i Njegove pravednosti. Stoga on neće učiniti nešto loše, iz straha da će njegov postupak izazvati Božije nezadovoljstvo i udaljiti ga iz predvorja Njegove ljubavi. Pa i ako učini nešto neprimjereno u trenutku zaborava i slabosti, sjećanje na Gospodara će ga brzo vratiti na put onih koji se kaju. Nema sumnje da je ovakva osoba pod zaštitom Svemoćnog, o čemu govori Kur'an:
Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo. (Kur'an, II:257)
Imam Ali, mir s njim, kaže: „Kada čovjek strahuje od Stvoritelja, Njemu se utječe, a kad strahuje od stvorenja, on od njih bježi.“
Iskren vjernik svjestan je da je njegov Gospodar Onaj koji je neizmjerno milostiv, ali i Onaj koji silovito kažnjava. Ukoliko i počini kakav grijeh, pohitaće Bogu tražeći Njegov oprost i utočište. I dok duša onog koji vjeruje drhti od straha zbog počinjenog grijeha, ona u isto vrijeme hrli ka Onome čije se kazne pribojava, šapućući: „O Ti čija je milost pretekla srdžbu…“
Putovanje ka Vječnom svijetu
Čovjek rođenjem započinje putovanje koje nužno vodi ka Bogu i Vječnom svijetu. Ovo kretanje nije izbor slobodne volje, ono je kur'anska nužnost, ali kvalitet samog putovanja zavisi od ličnog izbora, te stoga daje i različit svršetak.
Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati… (Kur'an, LXVII:2)
Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati. (Kur'an, II:112)
Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju! (Kur'an, XXIX:4)
Oni koji su zlo činili završiće najužasnijom patnjom, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali. (Kur'an, XXX:10)
Na čovjeku je da izabere kojim će putem krenuti: putem dobra i predanosti Bogu, ili putem zla i nepokornosti Bogu.
Bog je jasno ukazao na Pravi put i stranputicu. Poslao je Poslanika kojem je objavio Kur'an, uputu i svjetiljku cijelom čovječanstvu. Stoga ne budimo od onih koji korake života pružaju u mraku. Osvijetlimo svoj put ka Vječnom svijetu kur'anskom uputom i koračajmo njime čvrstim korakom sjećajući se svoga Gospodara, šapućući mu u stanju predanih:
Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji! (Kur'an, XXIII:118)
Dova – šaputanje duše
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. (Kur'an, II:186)
Dova je čovjekovo obraćanje Bogu Uzvišenom, obraćanje Bogu duša je svakog ibadeta, a ibadet je svrha zbog koje je čovjek stvoren.
Prisjetimo se ovom prilikom jednog prisnog šaputanja, jedne lijepe dove koja je potekla iz čistog srca potomka posljednjeg Božijeg Poslanika, imama Sedžada, mir s njim, koja nam može poslužiti kao savršen primjer šaputanja Bogu predanih.
Bože,
stvorio si me bez nedostataka,
podizao me kad bijah malen,
i opskrbljivao me do dovoljnosti.
Bože,
našao sam u Knjizi,
koju si spustio
i kojom si dao dobre vijesti robovima Svojim,
da kažeš:
„O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili,
ne gubite nadu u milost Božiju;
Bog će sigurno sve grijehe oprostiti.“
Ali ispred mene je otišlo ono što znaš
i o čemu znaš više od mene!
O sramote od onog što Knjiga Tvoja govori protiv mene!
Da to nije bilo radi mjesta
gdje sam čežnjivo iščekivao oprost Tvoj,
koji sve obuhvaća,
bacio bih se u očaj!
Da je iko sposoban pobjeći od Gospodara svog,
bio bih najobavezniji od Tebe pobjeći!
Ali nijedna tajna na Zemlji i nebesima
nije od Tebe skrita,
a da je ne izneseš.
Ti si dovoljan kao naknaditelj!
Ti si dovoljan kao obračunatelj!
Bože,
doista Ti bi me našao ako bih pobjegao
i sustigao ako bih bježao.
Zato, evo me pred Tobom,
pokornog, niskog, poniznog.
Ako me kazniš,
to sam zaslužio,
i to će biti, Gospodaru moj, čin pravde od Tebe.
Ali ako mi oprostiš,
odavno me oprost Tvoj obuhvaća
a dobro Tvoje zaodijeva!
Zato Ti išćem, Bože,
imenima Tvojim urizničenim u riznicama Tvojim
i sjajem Tvojim zastorima zastrtim!
Ako se ne smiluješ ovoj duši uznemirenoj
i ovim neugodno truhlećim kostima –
one ne mogu izdržati vrelinu sunca Tvog,
pa kako će izdržati vrelinu Vatre Tvoje?
One ne mogu izdržati glas grmljavine Tvoje,
pa kako će izdržati glas gnjeva Tvog?
Zato, smiluj mi se, Bože,
jer čovjek sam jadan
i vrijednost mi je mala.
Kažnjavanje mene neće povećati ni za težinu truna
kraljevstvo Tvoje.
Kad bi ono bilo nešto što bi povećalo kraljevstvo Tvoje,
iskao bih Ti strpljenje da to izdržim
i volio bih radi tog da to pripadne Tebi;
ali, Bože moj, vlast Tvoja je moćnija
a kraljevstvo Tvoje trajnije
nego što bi ga uvećala pokornost pokoravatelja
ili umanjila nepokornost grješnika!
Pa smiluj mi se,
o Najmilosniji od milosnih!
Pokaži mi popustljivost,
o Imatelju veličanstva i darežljivosti!
I smiluj mi se,
Doista, Ti si uvijek Milosni, Premilosni!
Literatura
ʻAli ibn el-Husejn, Zejnul-ʻAbidin (1997), Sahifa, Potpuna knjiga Sedžadova: moljenja i šaputanja, prijevod: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić, Sarajevo, DID
Eydi, Akbar (2004), Savršeni ahlak, prijevod: Amar Imamović, Sarajevo, Fondacija „Mulla Sadra“
Kur'an časni, preveo na bosanski jezik Besim Korkut, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran