U vidljive odlike čestitih roditelja spada i saradnja sa njihovom djecom i uzdržavanje od nametanja mukotrpnih poslova.
Prenosi se od Božijeg poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Bog se smilovao onim roditeljima koji pomažu svojoj djeci u činjenju dobra prema njima!”
Kada mu je postavljeno pitanje kako da ih pomažu, Poslanik je odgovorio: “Da od njih prihvate one poslove koje mogu obaviti, a ono što ne mogu obaviti da od njih ne traže.
Da ih ne optužuju za nevaljalštine i da se prema njima loše ne ponašaju, jer dovoljno je da bi djeca postala kafiri to da prekinu vezu sa porodicom ili da budu neposlušna roditeljima.”
Saradnja između djece i roditelja povećava ljubav i povezanost između članova porodice i olakšava izvršavanje poslova u kući i ispunjavanje društvenih obaveza.
Dobar primjer ovoga je saradnja između hazreti Ibrahima i njegovog sina Ismaila u vrijeme izgradnje Kabe, što možemo pročitati u Kur’anu: I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali…
Pored saradnje, savjetovanje sa djecom ima poseban značaj, posebno u razdoblju puberteta i adolescencije.
Savjetovanje ima veoma značajnu ulogu u razvoju njihove ličnosti, jačanju volje i razmišljanja, tako da ona rado, bez mrzovolje i odbojnosti, izvršavaju lijepa i pohvalna djela koja od njih traže roditelji, kao što je navedeno u kazivanju o hazreti Ibrahimu i Ismailu u Kur’anu:
I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?”
“O oče moj” – reče – “onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću biti strpljiv.”
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 121.-122.