Čovjek ima svoje specifično savršenstvo koje se treba pojasniti oslanjajući se na moći, odlike i na razne dimenzije njegove ličnosti.
Miskevejh, kao i prijašnji filozofi, zastupa stav da se čovjekovo savršenstvo ostvaruje kroz dva aspekta, spoznaju i djelo.
Na osnovu toga, on vjeruje da su Božiji poslanici, a.s., poslani da bi ljude obrazovali, očistili i pozivali ka znanju. “Znanstveno (spekulativno) savršenstvo” (kamali ‘ilmi) jeste u tome da čovjek spozna stvorenja, bilo da su materijalna ili nematerijalna, i da postane obaviješten o njihovim zbiljama počevši od tjelesa, preko prirode pa do djelatnog uma – koji je prvo Božije stvorenje – u toj mjeri kao da je postao obaviješten o nutrini svijeta.
Tada će se uspinjati na veći stepen od meleka i postići će Božanska znanja. Samo ovo savršenstvo posjeduje određene razine.
Čovjekovo usavršavajuće putovanje iz aspekta znanstvenog i spekulativnog usavršavanja počinje spoznajom osjetilnih stvari, a postepeno završava spoznajom inteligibilija. Sama spoznaja inteligibilija također posjeduje nivoe.
Koliko god čovjek bude bliži spoznaji nematerijalnih I časnijih zbilja, savršenstvo mu u toj mjeri biva veće, sve dok ne postigne spoznaju Prvog Uzroka, tj. Boga, i ne shvati da su sva bića u potrebi za Njim, a On neovisan o njima.
Na ovom usavršavajućem putovanju otvaraju se čovjekove duhovne oči i on shvata začudnost mudrosti. Kada se na tom položaju osvrne na svijet ispod, postiže se duhovni užitak i spašava od boli i uznemirenosti.
“Praktično savršenstvo” (kamali ‘ameli) je to da čovjek, nakon što razlikuje dobro od lošeg, djeluje po onome što je dobro, a udaljava se od svega što je loše; da svoje moći, ustaljena svojstva i moral uredi onako kako to Bog želi – prvo da sa zemlje svoje duše očisti prljavštinu i onda da tu posadi sadnice vrlina, kako bi dale plod koji se naziva praktična vrlina.
Miskevejh ljude u odnosu na Božiju blizinu razvrstava na četiri skupine: oni koji čvrsto vjeruju (mukinan), dobročinitelji (muhsinan), dobri (abrar) i oni koji su uspjeli (faizan).
“Oni koji čvrsto vjeruju” postigli su prvi stepen i položaj blizine. Oni posjeduju mudrost i najbolji su učenjaci.
“Dobročinitelji” su osobe koje primjenjuju ono što znaju.
“Dobri” su istinski namjesnici Božiji u pogledu popravljanja Njegovih robova i društva, a “oni koji su uspjeli”, oni su najbolji ljudi, ljudi koji su u božanskoj ljubavi postigli stepen iskrenosti (ihlas).
Na ovom položaju čovjek biva blizak Bogu. Za stvorenje ne postoji veći položaj i postaja od ovog.
Savršeni čovjek u znanstvenim i praktičnim savršenstvima – dakle čovjek koji je obaviješten o zbiljama svijeta postojanja i posjeduje sva ustaljena svojstava I moralne vrline – mjesto je obasjano zrakama nebeskog carstva, on je manifestacija znanja i moći Božije, posrednik Božanske dobrote između viših i nižih svjetova I putnik ka izvoru Biti.
Po Miskevejhovom vjerovanju, ovakav čovjek ili je savršeni mudrac koji prima nadahnuća i uzvišene pomoći, ili je potpomognuti poslanik kojem se na razne načine objavljuje.
Izvor: “Stavovi Islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”, s perzijskog preveoLutfi Akbaš, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2009.