Čuj me, sestro!
Preko ravnih polja
i visokih gora.
Šaljem Ti pozdrave,
putuju k tebi moje misli
i kad se veselim
i kad me jadi stisli.
Čuj me, sestro!
Jer zaboravit ne mogu,
dočeka Tvog,
ljubavi Tvoje,
i kad si mi pjevala
pjesme svoje
i kazivala život
i jade svoje.
Muslimanska svijest, Sarajevo, br. 68, novembar 1939.
Mara Matočec (Đelekovac, 1885. – Korija, 1967.) bila je spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka i političarka. Svoja književna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unutar Hrvatske seljačke stranke i Seljačke sloge kao članica Glavnoga odbora HSS-a te članica Glavnoga odbora Seljačke sloge. U Hrvatskoj je poznata kao spisateljica i političarka u Seljačkom pokretu braće Radić i veliki zagovornik emancipacije. Početkom 1935. godine Mara se Matočec upoznaje s Marijom Jurić Zagorkom povodom posjeta u Zagrebu. Zagorka je bila zadivljena Marom Matočec kao seljankom-spisateljicom te objavljuje članak o Mari u Ženskom listu u 5. broju iste godine. Prijateljstvo sa Zagorkom donijelo joj je mogućnost objavljivanja svojih radova u svim njezinim časopisima poput Ženskog lista, Novog ženskog lista i Ženskog svijeta. Tako su žene bile savršeno upoznate s radom i djelovanjem Mare Matočec, pa je njezina popularnost prelazila Hrvatsku do susjedne Bosne.
Početkom 1937. godine Mara Matočec odlazi na put u Bosnu kako bi promicala Hrvatsku seljačku stranku i poticala žene na uključivanje u javni rad i život. Mara Matočec nije prihvatila suradnju s niti jednom ideološkom strujom tijekom i nakon Drugog svjetskog rata te je bila većinom zaboravljena i prešućena. Početkom 1940. godine ime Mare Matočec toliko je poznato širom Hrvatske, Bosne, Slovenije i Srbije da za nju zna gotovo svako seljačko domaćinstvo, a osobito hrvatska žena seljakinja. I danas odjekuju njene riječi:
„Budimo ljudi, priznajmo čovjeka čovjekom. Ne usađujmo mržnju jednoga napram drugom. Neka nas ogrije sunce bratske ljubavi i čovječanske pravice, bez koje je neprohodan put k našoj velikoj ideji.“
Izvor: www.behar.hr