Sinovi Ademovi
Sinovi Ademovi

Sinovi Ademovi

Ovo je priča o dvojici sinova Ademovih, ispričana onako kako je bilo. Njih dvojica su prinijeli žrtvu Bogu. Pa je od jednog žrtva bila primljena, a od drugog nije.

Ovaj drugi se uslijed toga rasrdi pa reče svome bratu:

„Sigurno ću te ubiti!”

„Allah prima samo od onih koji su dobri“, reče onaj. „I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri.“

A vatra je kazna za sve nasilnike.

I strast njegova navede ga da ubije brata svoga i on ga ubi. I postade jedan od izgubljenih.

A onda Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. Kad on to vidje povika:

„Teško meni! Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!“

I pokaja se. 

Uslijed toga je Allah propisao: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. 

Samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač.

 

(Preuzeto iz Kuranske pripovijesti, knjiga I, priredio: Aziz Kadribegović, BEMUST, Sarajevo, 1998., str. 9-10.)