Skromnost – vrlina sretnih
Skromnost – vrlina sretnih

Skromnost – vrlina sretnih

Autor: hfz. Aida Kadrija


I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Kur'an, XXXI:18)

Skromnost je vrlina koja u sebi objedinjuje mnoštvo pozitivnih značenja. To je, prije svega,  karakteristika nepretenciozne osobe koja ne smatra da je bolja ili vrednija od drugih. Stoga se skromna osoba ne hvali svojim sposobnostima, postignućima i imetkom. Nju krasi jednostavno i prirodno ponašanje, odsustvo nadmenosti te umjerenost u životnim prohtjevima. Jedan priručnik navodi da biti skroman ujedno znači “ostati unutar granica”. Skromna osoba je svjesna svojih vrijednosti, ali je svjesna i svojih ograničenja te ne prekoračuje granice dobrog vladanja. Realno prihvatajući sebe i svijet u kome živi, skromna osoba je sretna, neopterećena nebitnim stvarima, ispunjena unutarnjim mirom i sposobna da se nosi sa životnim teškoćama koje neminovno dotiču svako ljudsko biće.

Za Konfučija, filozofa, društvenog i etičkog reformatora drevne Kine, skromnost je čvrsta osnova za sve vrline. Kada čovjek svoju unutrašnjost ispuni skromnošću, tada se i druge vrline razvijaju i dolaze do izražaja. Uz ovu misao stao je i veliki ruski pisac Maksim Gorki, izjavivši: „Razum je dragi kamen koji najljepše sjaji u okrilju skromnosti.“

Lažna skromnost

Istinska skromnost dolazi iz srca i dominira cijelim ljudskim bićem. Ona svojom snagom privlači ljude i isijava samo dobro. „Nema ničeg privlačnijeg od istinske skromnosti”, zapisao je jednom engleski pjesnik Joseph Addison.

Nasuprot istinskoj skromnosti stoji lažna skromnost. Lahko ju je prepoznati budući da se riječi osoba koje je ispoljavaju ne podudaraju sa njihovim djelima.

Skromna osoba ne smatara sebe malenom, beznačajnom. Itekako je svjesna svojih vrijednosti. Međutim, takva osoba manje misli o sebi, a više o drugima. Nasuprot tome, kod osoba koje ispoljavaju lažnu skromnost to nije slučaj. One i u samom činu ispoljavanja skromnosti misle samo na sebe, nastojeći se uzdići u očima drugih.

Istinska skromnost donosi smiraj, zadovoljstvo i sreću, a lažna skromnost rezultira uznemirenošću, nezadovoljstvom i tugom.

Divan uzor

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (Kur'an, XXXIII:21)

Svi veliki ljudi svijeta, koji se spominju po dobru, bili su skromni, umjereni i plemeniti. Među njima najbolji primjer pružio je posljednji Božiji poslanik Muhammed, a.s., svojim načinom života. Premda je bio Božiji miljenik i odabranik, Muhammed, a.s., je na svakom koraku i u svakoj prilici bio oličenje istinske skromnosti i jednostavnosti.

Njegov način života i odnos prema drugima najbolji su primjer njegove skromnosti, o čemu svjedoče njegove autentično i vjerodostojno zabilježene riječi, njegovi govori u kojima se obraćao svojim sljedbenicima, kao i različite situacije i događaji iz njegovog života. U pogledu ovosvjetskog života nije se razlikovao od svojih ashaba. Jeo je i pio ono što su oni jeli i pili, živio je u istim uvjetima u kojima su i oni živjeli, oblačio je odjeću poput njihove, sa njima je zajedno podnosio težinu putovanja, sa njima se borio, sa njima je gradio džamiju, naizmjenično, kao i oni, jahao je i pješačio. Njegov odnos prema ashabima bio je bratski i ispunjen istinskom ljubavlju. Često je naglašavao da je on jedan od njih. Kada bi došao u njihovo društvo, sjeo bi ukraj, na mjesto koje je bilo slobodno. Nije dozvoljavao da se ustaje pred njim niti da mu se ukazuju posebne počasti.

Enes, r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: „O Muhammede, vođo naš, sine našeg vođe, najbolji među nama i sine najboljeg među nama!“ Na to mu Poslanik, s.a.v.s., reče: „O ljudi, budite bogobojazni i ne dozvolite šejtanu da vas zavede! Ja sam Muhammed, sin Abdullaha, Allahov rob i Njegov poslanik. Tako mi Allaha, ne volim da me uzdižete iznad stepena koji mi je Allah dao!”

Božiji Poslanik, s.a.v.s., poznavajući vrijednost skromnosti, nije propuštao priliku da svojim ličnim primjerom, ali i riječju ukaže na nju. Ovom prilikom iz njegovog govora izdvajamo sljedeće vjerodostojne hadise:

„Allah mi je objavio da moji sljedbenici trebaju biti skromni i ponizni jedni prema drugima te da jedni drugima ne čine nepravdu.“ (Buharija)

„Skromnost donosi čovjeku dostojanstvo i plemenitost pa budite skromni, da bi vas Allah Uzvišeni uzdigao.“ (Ibn Ebi ed-Dunja)

„Blago onome ko je u razumnim granicama ponizan i skroman, koji iz svog imetka troši u šerijatom dozvoljene svrhe, koji se druži s učenim i mudrim i koji je milostiv prema poniženim i siromašnim.“ (Buharija)

„Onoga ko živi umjereno, Allah će obogatiti. Ko rasipa imetak, Allah će ga osiromašiti. Ko bude skroman i ponizan, Allah će uzvisiti, a ko se oholi (i omalovažava druge ljude), Allah će ga poniziti.“ (El-Bezar)

„Ko skromno živi na ovom svijetu, nesreće će lahko podnijeti.“ (El-Bejheki)

„Onome ko u ime Allaha bude skroman i ponizan, Allah će podići dostojanstvo na oba svijeta.“  (Ebu Nuajm)

U današnjem svijetu kojim, nažalost, dominiraju lažne veličine, skromnost je osobina na kojoj trebaju poraditi svi oni koji teže vlastitom ispunjenju, duhovnom uzdizanju i Božijem zadovoljstvu. Istinski vjernik živi u stalnom preispitivanju i samousavršavanju. Za mjerilo ispravnog življenja uzima primjer Božijeg Poslanika, s.a.v.s., slijedeći jasne kur'anske riječi:

Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ – A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, III:31)

Literatura:

Kur'an časni, preveo na bosanski jezik Besim Korkut, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran

Memić, Jakub (1985), Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, Starješinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije