Uzvišeni Allah naredio je da se prilikom učenja Kur'ana šuti i sluša iz počasti i poštovanja prema Kur'anu, kao što je On, Uzvišeni, rekao: A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.[1] Riječ insat označava šutnju i pažljivo slušanje.
Mnogobošci su namjerno podizali svoj glas prilikom besmislena govora kako bi odvratili od slušanja Kur'ana misleći da će tako spriječiti utjecaj njegovih ajeta i njegova stila na ljude i njihov odziv u vjeru. Obavještavajući o njima Uzvišeni kaže: Oni koji ne vjeruju govore: „Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!“[2] A što se tiče dobrih vjernika, oni su ispunjeni strahopoštovanjem kad slušaju Kur'an sa razmišljanjem i uzvišenim osjećajem. Uzvišeni kaže: Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina.[3] Dakle, kada se sluša samo jedan ajet iz Kur'ana on u duši ostavlja traga i pobuđuje smirenost i ugodu.
Stoga, u kulturu ponašanja i ophođenja s veličanstvenim Kur'anom spada: njegovo slušanje i šutnja prilikom njegova učenja te ostavljanje svega drugoga što tvoje srce ili organe odvraća od razmišljanja o njegovim ajetima.
Ono na što treba posebno upozoriti u tom smislu jeste izbjegavanje podizanja glasa pri učenju Kur'ana na bučnim mjestima i mjestima gdje su ljudi zabavljeni svojim poslovima ili trgovinom. Isto tako, potrebno je voditi računa o uvjetima u kojima se nalaze slušaoci i odabiru vremena i mjesta pogodnih za učenje kako bi se oni što više odazvali i pripremili za slušanje i šutnju.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Pristup Kur'anu, priručnik za kiraet, El-Kalem, Sarajevo, 2010, str. 37-38.