Smijeh pod mačem
Smijeh pod mačem

Smijeh pod mačem

Perzijska priča

Neki vladar obolio od nekakve strašne bolesti, koju ovdje nije prikladno isticati. Grčki se liječnici složili da je za tu bolest jedini lijek žuč od čovjeka, koji ima takva i takva svojstva. Na zapovijed vladara dadoše se u potragu na sve strane i nađoše jedno seosko dijete koje je imalo sva svojstva što su ih tražili liječnici. Vladar tada pozove njegove roditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a kadija onda izda osudu, da je dopušteno proliti krv jednog podanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravo htio dječaka ubiti, diže on glavu nebu i, gle, stade se smijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati seu onakvu času, a dječak će na to:

– Djeca provode nestašnosti svojim roditeljima, ljudi se u razmiricama obraćaju sudu, a vladara drže zaštitnikom pravde. Moji roditelji žrtvovaše moj život za blago ovoga svijeta, kadija izdade dopuštenje, da me ubiju, a vladar očekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa meni ne preostaje ništa drugo nego se obratiti još Bogu.

Car se silno rastuži.

– Bolje je – osudi tada on – da ja stradam, negoli proliti nevinu krv.

Poljubi dječaka u glavu i među oči, zagrli ga, bogato nagradi i pusti ga da ide odakle je i došao. Priča se da je taj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.

 

 

Izvor: Behar – Časopis za kulturu i društvena pitanja, godina XIX, broj 97, Zagreb, 2010., str. 37-38.