So i such pojačavaju značenje riječi uz koju stoje. Međutim, nije svejedno koju od ovih riječi ćete upotrijebiti. Osnovno pravilo je sljedeće:
– so koristimo ispred pridjeva bez imenice,
– such koristimo ispred pridjeva s imenicom.
Primjeri:
The music is so loud.
He's so nice.
Her friend has such a big house.
They are such good friends.
So
Rekli smo da so upotrebljavamo ispred pridjeva (bez imenice). Međutim, so se može naći i ispred priloga, pojačavajući njegovo značenje.
She spoke so quickly!
So se može kombinirati i sa many i few iza kojih slijedi imenica u množini, naglašavajući tako količinu onoga što se imenuje.
You have so many brothers!
He has so few friends! It's really quite sad.
So se u istom svojstvu može naći i ispred riječi much i little, s tim što iza ovih riječi slijedi nebrojiva imenica.
Her father earns so much money!
They have so little food!
Riječ so se može upotrijebiti i u situacijama kada se ne radi o naglašavanju i pojačavanju određenih izraza. Tako, u dijalogu sa sagovornikom, ukoliko želimo izraziti svoje nadanje, odnosno mišljenje u koje nismo potpuno uvjereni, možemo to učiniti služeći se glagolima think i hope iza kojih dolazi so.
A: Did you do your homework?
B: I think so.
A: Will you be able to come to the party?
B: I hope so.
So možemo upotrijebiti i prilikom nabrajanja, ali obavezno uz prijedlog on.
Put things where you will use them: sponges next to the sink, knives next to the cutting board, and so on.
Such
Such upotrebljavamo ispred pridjeva s imenicom. Međutim, ovu riječ možemo koristiti i bez pridjeva uz imenice kojima se iznosi sud o nekome.
He is such an idiot!
She is such a genius!
Such naglašava riječ uz koju stoji. Međutim, ova riječ, stojeći uz imenicu, može imati i značenje „takav/ovakav (tip/vrsta)“.
We usually don't receive such criticism.
Ema has never made such mistakes before.