Svijet je bio zapao u takvu tamu i takvo nasilje, da su ljudi prestali da slave Uzvišenog Allaha, Stvoritelja svemira. Ljudi su božanstvima nazivali kipove koje su oni pravili od kamena i drveta.
Sve je bilo obavijeno tugom; dunjaluk, sva stvorenja na njemu i njihove duše. Teško se je igdje mogao pronaći tračak bilo kakve nade. Uzvišeni Allah je ljudsku vrstu stvorio iznad svih drugih stvorenja i zbog toga je bila potrebna osoba koja će ih spasiti džehennemske vatre. Do dolaska najvećeg spasitelja ostalo je još malo vremena. Zemlja se još od vremena Adema, alejhisselam, pripremala za doček vlasnika nura koji je bio na pomolu. Dolazi čovjek kome nema ravnoga, donositelj vječne sreće ljudima i džinima. Dolazi izvor blagosti i samilosti, čovjek koga je odgojio njegov Gospodar! Dolazi vlasnik Makam-i mahmuda, kruna šefa’atdžija! Učitelj kosmosa, najbolji među ljudima. Šefa’atdžija Sudnjeg dana, pečat poslanstva. Dolazi Allahov miljenik čijim hurmetom smo svi stvoreni, milost svim svjetovima, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
Svih sedam katova nebesa i Zemlje, i sve živo na njima je sa nestrpljenjem i radošću isčekivalo Sejjidu'l-murselina, Hatemu'l-Enbija, Habib-i Huda, posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sva stvorenja su ga na svoj način pozdravila: “Dobro došao, ja Resulullah!“ Tačno pedeset trigodine prije hidžre, dva mjeseca poslije događaja sa slonom, dvanaeste večeri Rebi'ul-evvela, u ponedjeljak, uoči sabaha, u plemenu Benu Hašim, u Mekki, u blizini brda Saffa, rođen je Allahov, dželle šanuhu, nur, Muhammed, Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem. Milošću Gospodara, njegovim dolaskom je cijeli dunjaluk ponovo oživio. Najednom je svjetlo zamijenilo tamu.[1]
U knjizi „Medaridžu'n-nubuvve“ se navodi: „Najčasnija, najpočašćenija i najsretnija majka je svoju trudnoću opisala ovako: “U danima trudnoće nisam uopće osjećala bol niti muku. Skoro da nisam ni primjećivala da sam trudna. Tek nakon šestog mjeseca trudnoće, u jednom trenutku između sna i jave reče mi neki glas: “Znaš li ti koga nosiš u svom stomaku?“ Nakon što sam odgovorila da ne znam, reče mi: “Znaj da nosiš zadnjeg među poslanicima.“ Kada se približio dan poroda, ta ista osoba mi ponovo dođe i reče: “O Amina! Kada se dijete rodi, daj mu ime Muhammed.“ U drugoj predaji se navodi da je taj glas rekao: “O Amina! Kada se dijete rodi, daj mu ime Ahmed.“
Hazreti Amina je trenutak poroda opisala slijedećim riječima: “Kada je došao trenutak poroda, čula sam jedan veličanstven zvuk. Počela sam se tresti. Poslije sam vidjela bijelu pticu, koja mi priđe i prekri svojim krilom. Tada sam se prestala bojati i tresti. U tom trenutku sam osjećala žeđ, kao da sam gorila od neke vreline. Pored sebe sam vidjela posudu, a u njoj šerbe bijelo poput mlijeka. Kada okusih šerbe što mi dadoše, osjetih da je bilo hladno i slatko poput meda. Poslije toga više nisam osjećala žeđ. Potom vidjeh veliku svjetlost, koja mi obasja kuću tako jako, da osim nje ništa drugo nisam vidjela.
Oko sebe vidjeh mnoge žene kako mi čine hizmet. Vratovi su im bili dugi, a lica su im sijala poput Sunca. One su ličile na žene iz plemena Abdul Menaf. Bila sam iznenađena njihovog naprasnim pojavljivanjem. Jedna od njih mi reče: “Ja sam faraonova žena Asija”, a druga: “Ja sam Merjem, kći Imranova, a ovo su džennetske hurije.“
U tim trenucima još vidjeh svileno platno koje se protezalo od Zemlje do neba. Rekoše: “Njega sakrijte od ljudskih očiju.” U tom trenutku se pojavi jedna ptica čija su usta bila od smaragda, a krila od rubina. Od straha sam se znojila, ali se od kapljica znoja koje su padale širio miris miska. Dok sam bila u tom stanju, sklonili su mi sa očiju taj zastor. Vidjela sam čitavu Zemlju, od istoka do zapada. Sva je bila okružena melekima.“
Čim se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rodio, svoju mubarek glavu je spustio na sedždu, te je podigao kažiprst u znak šehadeta. Poslije se spustio jedan bijeli oblak koji ga je okružio. Čula sam tada glas: “Njega provedite svukuda, od magriba do mašrika.“ Provedite ga tako da ga sav dunjaluk upozna po imenu, izgledu i ćudi. Neka znaju da mu je ime Mahi i da je Uzvišeni Allah sa njim uništio tragove širka (kipove). Taj je oblak nestao iz vidokruga a Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sam vidjela zamotanog u jedan bijeli vuneni ogrtač. Ponovo su u tom trenutk u došle tri osobe, čije je lice svijetlilo poput Sunca. Jedan je u ruci držao srebren ibrik, drugi smaragdnu posudu, a treći svilu. Iz ibrika se širio miris poput miska. Mog mubarek sina staviše u tu posudu, opraše mu mubarek glavu i noge, i obmotaše ih svilom. Poslije su mu na mubarek glavu posuli neki lijep miris, a oči namazali surmom. Potom nestadoše.
Kada se Muhammed, alejhisselam, rađao, pored Hazreti Amine su bili majka Abdurrahmana ibin Avfa, Šifa, majka Osmana bin Ebi'l-Asa, Fatima i tetka Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, Safijja. I one su prenijele dešavanja sa nurom i drugim stvarima kojima su posvjedočile.
Šifa je događaje prenijela na sljedeći način: “Ja sam tu večer bila kod Amine i pomagala joj. Dok se još nije rodio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, primjetila sam da je ona upućivala dove. Začu se glas: “Jerhamuke Rabbuke,” nakon kojeg se pojavi tako jak nur-svjetlo, da obasja sve od istoka do zapada.”
Šifa je osim ovoga, posvjedočila još mnoge nadnaravnosti, pa je zbog toga rekla: “Kad je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno poslanstvo, ja sam bez imalo kolebanja bila jedna od prvih koji su povjerovali.”
Safijja je rekla: “Kada se Muhammed, alejhisselam, rodio, sve je prekrilo svjetlo. Čim se rodio, učinio je sedždu, te podigao svoju glavu i jasno rekao: “La ilahe illallah, inni resulullah”. Kada sam ga htjela okupati, bi mi rečeno: “Mi smo njega poslali okupanog”. Rođen je prerezane pupčane vrpce i obrezan. Čim se rodio, učinio je sedždu. Tada je nešto počeo šaptati pa sam približila uho njegovim mubarek ustima, kada sam čula kako govori: “Moj ummete! Moj ummete!“
U trenucima kada se Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, rodio, njegov djed Abdulmuttalib je u blizini Kabe-i šerifa upućivao dove Uzvišenom Allahu. Tada mu bi saopštena radosna vijest. U tom danu je Abdulmuttalib vidio mnoga čuda, pa se ovoj vijesti silno obradovao. – “Ovaj sin će imati izuzetno visoke počasti i ugled”.[2]
Abdulmuttalib, sedmog dana po rođenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, narodu Mekke priredi tri dana veselja kako bi proslavio ovaj radostan čin. Čak su u svakoj mekkanskoj mahali zaklane deve, pa su se počastili i ljudi i životinje. Onima koji su ga u toku veselja pitali kako je djetetu dao ime, on je odgovarao: „Muhammed“, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su ga pitali zašto mu nije dao ime nekog pretka, on im je odgovorio, zato da bi ga hvalio Uzvišeni Allah i ljudi. U drugoj predaji se navodi da mu je Amina, radijallahu anha, dala ime Muhammed.
Događaji u noći njegovog rođenja
Prije rođenja Resul-i Ekrema, sallallahu alejhi ve selem, kao i u trenutku njegovog rođenja, ukazali su se mnogi znakovi koji su nagovještavali njegov dolazak na dunjaluk. Mnoge poznate ličnosti toga doba su pred rođenje Resulullaha, alejhisselam, usnile snove. Kada su tražili od učenjaka i tumača snova da im to protumače, oni su im govorili da su sve to nagovještaji dolaska Muhammeda, alejhisselam. Djed našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripovijeda: „Jedne prilike sam zaspao. Tada sam usnio san koji me je silno prestrašio. Probudio sam se i vidio kako se tresem od straha. Odmah sam otišao do jednog tumača da mi taj san protumači. Vidjevši me preplašenog on me upita:„O vođo Kurejšija, šta ti je? Ne izgledaš kao obično. Šta te je dovelo u takvo stanje?“ – „Da, usnio sam jedan strašan san, koji još nikome nisam ispričao“. Sjedoh pored njega i ispričah mu šta sam vidio.
„Noćas sam u snu vidio jedno veliko drvo. Jedan krak tog drveta se porastao do neba, a drugi se raširio na istok i na zapad. Iz tog drveta je isijavao takav nur, da je Sunce pored njega izgledalo blago. Čas je bio vidljiv, a čas je nestajao iz vidokruga. Ljudi su se okretali prema njemu dok mu se svakog trena nur još više povećavao.
Neki pripadnici plemena Kurejš su se hvatali za to drvo, a neki su pokušavali da ga posjeku. Jedan mladić je sprječavao one koji su pokušavali da ga posjeku. Imao je veoma lijepo lice, kakvo još u životu nisam vidio. Iz njegovog tijela su se širili najljepši mirisi. Ispružio sam svoju ruku da bi dohvatio jednu granu, međutim nisam uspio.“
Kada sam tumaču ispričao za ovaj san, u trenu mu se promijeni izraz lica. Sav preblijedi, a zatim reče: “Tebi on nije suđen”. – “A kome je suđen?”, upitah ga. – “Onima koji su se uhvatili za grane tog drveta”, odgovori on, te nastavi: “Iz tvog potomstva će se roditi jedan poslanik, širit će dobročinstvo posvuda i ljudi će slijediti njegovu vjeru”. Zatim se okrenu prema Ebu Talibu, koji je stajao do mene i reče: “On će mu vjerovatno biti amidža”. Ebu Talib je ovo ispričao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došla Objava, i zaključio: „Eto, to drvo je Ebu'l Kasim, el-Emin Muhammed, alejhisselam.“
U noći kada je Resul-iekrem, Muhammed, alejhisselam, došao na ovaj svijet, pojavila se jedna zvijezda. Jevrejski učenjaci su po njoj shvatili da je rođen Muhammed, alejhisselam.
Plemeniti ashab Hasan bin Sabit je govorio: „Kada sam imao osam godina, jednog jutra vidjeh nekog židova kako trči uokolo i vrišti na sav glas: „O jevreji, o jevreji! Znajte da je noćas rođena Ahmedova zvijezda! Ahmed je noćas rođen…”
U noći rođenja Resul-i Ekrema, svi kipovi u Ka'bi su se srušili na zemlju. Urvet ibni Zubejr pripovijeda: „U plemenu Kurejš je bila jedna skupina, koja je imala svog posebnog kipa. Oni su ga obilazili jednom godišnje, klali deve i pili vino. Kada su tako jednom prilikom došli do kipa, našli su ga srušenog na zemlji. Podigli su ga, međutim, on je opet pao. To se ponovilo tri puta. Nakon što su ga učvrstili, začu se glas koji reče: “Rođena je osoba, zbog koje se sva Zemlja pomjerila. Svi kipovi su se srušili, a kraljevima su srca zadrhtala od straha”. Ovaj događaj se zbio tačno u noći kad je rođen Muhammed, alejhisselam.
U gradu Medajinu, u Iranu, srušilo se četrnaest kula Kisrine palače. Tu večer su se svi stanovnici Kisre probudili i u panici istrčali na ulice. Tada su se mnogi javili da su sanjali razne snove. I tumači snova i ostali stanovnici su se složili da je to predznak nekog velikog događaja. Iste večeri se ugasila ogromna vatra vatropoklonika, koja je gorila već hiljadu godina. Oni su zabilježili datum kada se to desilo i taj datum se podudara sa datumom rušenja kula Kisrinog dvorca.
Tu veče je i jezero Save, koje je smatrano svetim, iznenada presušilo. U Šamu je protekla rijeka Semave, koja nije tekla već hiljadu godina. Šejtani i džini nakon noći rođenja Muhammeda, alejhisselam, nisu mogli čarobnjacima Kurejša otkrivati vijesti o raznim događajima. Okončano je proricateljstvo sudbine…
Pored pobrojanih, u noći rođenja Habib-i Ekrema, kao i poslije toga, desile su se i mnoge druge neobjašnjive pojave. Svi ovi događaji su bili nagovještaji dolaska Muhammeda, alejhisselam, na ovaj svijet.[3]
Noć rođenja
Noć u kojoj se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zove se Noć Mevluda. Mevlud označava trenutak rođenja. Ova noć je najvrijednija noć poslije Lejletu-l-Kadra (Noći Kadra) i u toj noći se praštaju grijesi onima koji se u njoj raduju rođenju voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Lijepo je u ovoj noći, čitati, slušati i učiti o mudžizama koje su se desile za vrijeme Poslanikovog rođenja. I sam Poslanik je tako činio.
I plemeniti ashabi bi se u ovoj noći okupljali, te bi čitali, pričali i jedni drugima objašnjavali događaje iz te mubarek noći. Svi muslimani svijeta, gdje god oni bili, svake godine ovu noć proslavljaju sa posebnim poštovanjem. Svugdje se uče ilahije, mevludi, te se tako prisjećamo Sultana svih svjetova. Ummeti svih poslanika su proslavljali dan rođenja svoga poslanika. Tako je ovaj dan muslimanski blagdan, dan radosti i ljubavi.
Izvor: prof. dr. Ramazan Ayvallı, Posljednji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Univerzitet Marmara, Teološki fakultet, İhlas Gazetecilik A.Ş., dinimizislam.com, s turskog preveo: Hamza Lavić, Istanbul, 2011., str. 17-20.