Dva su vrapčića jutros
doletjela da pozdrave mene,
vidjeh kako im blistaju
majušne, majušne zjene.
Na prozoru mom cvrkuću
i repićima mašu,
kao da kažu: – Vidiš li,
da l’ znaš za sreću našu?
Zeleno jutro, zelen list,
nad nama svod jasan čist,
a dobro sunce opet nas grije,
niko od nas sretniji nije.
Fikreta Kenović-Salihović