Učenje bismille i spominjanje Allaha pri jelu. Mudrost toga je da se svaki musliman sjeti da hrana nije ništa drugo do blagodat i milost od Allaha, Blagog, Onog Koji je o svemu obaviješten, da treba da je pazi, da u njoj ne pretjeruje i ne oskudijeva, te da hrana nije cilj sama po sebi, nego jedan od načina izražavanja bogobojaznosti i pokornosti Allahu, jedna od stvari neophodnih za život na Zemlji i namijenjena je samo za dobro i korist.
Pranje ruku prije i poslije jela. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je, u vezi s pranjem ruku nakon jela, rekao:
Ko zaspi, a na njegovoj ruci ostanu tragovi masnoće (ili masti), zatim osvane bolestan, neka ne kori nikoga osim samoga sebe.
Postoji naredba slijeđenja srednjeg puta, umjerenosti u uzimanju hrane i udaljavanja od pretjerivanja i svega što nije dobro. Dokazi za ovo su brojni.
Jesti sa tri prsta. Ovo je, također, vid slijeđenja srednjeg puta i umjerenosti, jer je, kako se kaže, jesti sa svih pet prsta pohlepa, a jesti s jednim ili dva prsta pokazatelj oholosti i umišljenosti.
Jesti sjedeći i ne naslanjajući se. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je zabranio da osoba jede dok je naslonjena, jer je to štetno za zdravlje, a i zato što to otežava probavljanje hrane.
Piti s tri predaha, piti sjedeći i ne puhati u posudu. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tri puta pravio predah pijući, van posude, a potom bi rekao: ”Ono nakon toga bolje napoji, bude zdravije i ukusnije.” (Muslim)
Dozvoljeno je piti stojeći, ali je potpunije i bolje piti sjedeći.
Zajednički jesti i ne izdvajati se. U tome je uzajamna ljubav i samilost onih koji sjede zajedno, jer tako zadovoljavaju svoje potrebe i uzimaju hranu.
Pričati za vrijeme jela i ne šutjeti. To je poželjno jer se tako stvara ugodna i prijatna atmosfera.
Imati obzira prema običajima i navikama ljudi po kojima se oni razlikuju od ostalih u pogledu uzimanja jela. To znači da osoba ne treba sebe tjerati da jede određenu hranu (koju ne voli). Posebno treba biti obazriv prema bolesnim osobama i ne tjerati ih da jedu neku vrstu hrane. Treba paziti na osjećaje drugih u vezi s uzimanjem hrane na način da im se ne nudi hrana koju ne vole ili da im se ne zabranjuje ono što vole ili žele.
Pojesti neko voće prije mesa, jer tako rade i stanovnici Dženneta:
I voćem koje će sami birati i mesom ptičijim kakvo budu željeli. (El-Vaki'a, 20.)
Neke studije pokazuju da je uzimanje voća prije ostale hrane jedna od glavnih stvari koje pospješuju proces probave općenito.
Izvor: dr. Abdulbasit Muhammed es-Sejjid, Ishrana Poslanika Muhammeda, a.s. (Hrana između bolesti i lijeka), ILUM, Bužim, 2008., str. 48-49.