Kada naši muslimani naume da blaguju, posjedaju oko sofre. Sofra je okrugao, jedva jednu stopu visok stol od prostoga drveta, a leži na dvjema daščicama, koje su duge kao što je i stol dug, ili na trima drvenim nožicama. Pod sofru prostru besofru, plahtu, da mrvice na zemlju ne padaju i sad istom sjednu da blaguju. U siromašnim kućama sjede svi na goloj zemlji, a u bogatijim na ćilimima. Prije ručka ili večere svaki si opere ruke i usta, a onda tek jedu. Jelo nose u velikim plitkim zdjelama, dimirlijama, koje su skoro tako velike, kao i stol. Dok jedu, malo govore, a najbolje je, da šuteći ono Božijeg dara potroše. Naši muslimani vjeruju naime, da meleci, anđeli, sofru na rukama drže dok oni jedu, i za to je sramota i grjehota, da se u njihovoj prisutnosti pjeva ili galami. Za jela piju vodu ili limunadu, a poslije jela gorku kafu i puše duhan.
Kada su u kući gosti, posjedaju kao i obično, samo je onda na sofri mnogo više jela. Prije jela ulaze u sobu sluge, te polijevaju gostima ruke, a iza toga metnu svakomu mali peškir od beza na lijevo rame, da si za jela mogu njime ruke i usta otirati. Osim toga metnu gostima u krilo peškir također od beza, koji je tako dug, da svima naokolo krila pokriva, a zove se sofra-mahrama. Taj peškir prostiru da mrvice ne padaju gostima po odijelu. Čim su ručali ili večerali, “digne” domaćin sofru, jer u muslimana nije u običaju, da jelo pred gostima dugo na sofri leži. Kada je domaćin sofru “digao”, ulazi u sobu kućni hizmećar da iznese sofru, posude i kašike, a odmah iza njega ulaze druge sluge i idu opet od gosta do gosta, od najstarijega na desnu stranu, da im ruke operu. Sluge nose na lijevom ramenu peškir. Isto tako nose u lijevoj ruci legenj, lavor, a u desnoj ibrik, pa kad je koji gost oprao usta i ruke, otare se onim peškirom. U begovskim i drugim odličnijim kućama tu su i posebne sluge, koje goste kafom dvore, te posebne koje čibuke dodaju. Prvi se zovu kahvedžije, a drugi čibukdžije ili tutundžije:
Tutundžije čibuk zapališe,
Kahvedžije kahvu donesoše.
Izvor: Antun Hangi, Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, II izdanje, Naklada Daniela A. Kajona, Sarajevo, 1907., str. 99.