Stepeni halala i harama

Znaj da je svaki haram pokvareno i nevaljalo djelo, s tim da ima harama koji je gori i štetniji od drugog harama. A svaki halal lijepo je djelo, s tim da ima halala koji je bolji i čišći od drugog halala. Svaki ljekar kazat će da svaka slatka hrana sadrži u sebi određenu količinu glukoze, kao naprimjer šećer; drugo u sebi sadrži manje glukoze, kao naprimjer žuti šećer; treće sadrži još manje glukoze, kao naprimjer pekmez od hurmi; četvrto sadrži još manje, kao naprimjer med. Isto tako je i s haramom, pa je neki haram prvog, neki drugog, neki trećeg, a neki četvrtog stepena. Isti slučaj je i s halalom. Njegova svojstva i njegova dobra nisu podjednako raspoređena. Zato, treba se ugledati na ulemu koja to generalno stepenuje u četiri stepena, iako to stepenovanje ne možemo ograničiti, jer svaki stepen u sebi sadrži više različitih nijansi koje nije moguće ograničiti, isto kao što je i neki šećer slađi od drugog. To se može primjeniti i na ostalo.

Zato kažemo da čuvanje od harama može biti:

1. čuvanje čestitih, a to znači čuvanje od harama čije bi činjenje obavezno značilo grijeh, zbog kojeg bi nestalo čestitosti, za što bi čovjek dobio naziv grešnik i što bi ga izložilo Vatri. To je čuvanje od svega onoga što je fetvom označeno kao haram;

2. čuvanje dobrih, a to znači čuvanje od svega onoga za što postoji mogućnost da bude haram, ali je muftija popustljiv u tome imajući u vidu bukvalno značenje dokaza. To je ono što nije potpuno jasno da li je haram ili nije, pa čuvanje od takvog harama nazivamo čuvanjem dobrih;

3. čuvanje od onoga što fetvom nije okvalificirano kao haram, a nema ni sumnje da je halal, međutim postoji bojazan da bi njegovo činjenje odvelo u haram. U suštini, to znači napuštanje onoga što nije grijeh iz bojazni da se ne uradi nešto što je grijeh. To je čuvanje bogobojaznih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli:

Rob neće postići stepen bogobojaznosti sve dotle dok ne bude napustio ono u čemu nema grijeha iz bojazni da ne bi počinio grijeh.[1]

4. ono što u osnovi nije zabranjeno niti postoji bojazan da bi moglo odvesti u grijeh, ali ne uzima se u ime Allaha i ne s ciljem da čovjek fizički bude u stanju izvršavati ibadet, ili ono čiji bi način stjecanja mogao biti pokuđeno ili grešno djelo. U sustezanju od ovakvih stvari ogleda se bogobojaznost iskrenih vjernika.

Općenito, ovo su četiri stepena halala, a kasnije ćemo navest primjere za to.

Kada je u pitanju haram koji smo spomenuli na prvom mjestu, a to je ono od čega se treba čuvati da bi se zadržala čestitost i otklonilo svojstvo griješenja, to, također, može imati različite stepene nevaljalosti. Tako ono što se uzme pomoću ništavnog ugovora jeste haram, kao naprimjer međusobna razmjena onoga što nije dozvoljeno, ali to nije na stepenu onoga što se silom otme; ono što se silom otme teži je haram, jer u tom slučaju ne koristi se legalan način stjecanja, a uz to, nanosi se i šteta drugom. U međusobnoj razmjeni onoga što nije dozvoljeno nema štete, nego samo napuštanje puta (načina) kojim se iskazuje pokornost Uzvišenom Allahu. Osim toga, napuštanje puta kojim se iskazuje pokornost Uzvišenom Allahu u međusobnoj razmjeni manji je grijeh nego što je napuštanje toga puta uzimanjem kamate. Ove razlike odredio je Šerijat, zaprijetio je onima koji ih čine, a neke zabrane je i potvrdio, o čemu ćemo govoriti u „Knjizi o pokajanju“, u dijelu koji je posvećen razlikama između velikih i malih grijeha. Isto tako, nepravedno uzimanje od siromaha, dobrog čovjeka ili od jetima teži je i veći grijeh nego nepravedno uzimanje od jačega, imućnijega, ili od grešnika, jer se nanošenje štete razlikuje prema različitosti stepena štetnosti.

Ovo su neki sitni detalji kada je u pitanju zlo, a koje ne  treba smetnuti sa uma, jer da se grešnici ne razlikuju, ne bi se razlikovali ni stepeni Vatre. Kada spoznaš uzroke osornosti i grubog i nedoličnog ponašanja, onda nema ni potrebe stepenovati to, jer onda će to prerasti u samovolju i pokušaj isticanja vlastitih želja. To je, u suštini, pokušaj ograničavanja onoga što se ograničiti ne može. Različiti stepeni harama bit će ti jasniji kada, u nastavku, saznaš o različitosti stepena onoga čega se treba čuvati. Tako, nije isto kada čovjek u prijekoj potrebi jede meso uginule životinje, ili neku drugu zabranjenu hranu, ili ono što je ulovljeno u Haremu. Kada je to u pitanju, mi jednome dajemo prednost u odnosu na drugo.

 

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, knjiga 3, Bookline d.o.o., Sarajevo, 2005, str. 301-303.