Štitna žlijezda ili štitnjača se nalazi u prednjem dijelu grla i ima izgled leptira. Ovaj mali organ je jako važan za normalno funkcionisanje organizma, jer proizvodi hormone koji utiču na metabolizam, krvotok, rast i psihu.
Hormoni trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) se stvaraju od proteina i joda i iz štitne žlijezde prelaze u krv. Ljudski organizam nije u mogućnosti da sam stvori jod, te je za produkciju hormona T3 i T4 neophodno unošenje joda hranom. Kod manjka joda, štitna žlijezda se povećava i može čak da dođe do nastanka guše (strume).
U štitnoj žlijezdi se stvara i hormon kalcitonin koji je neophodan za metabolizam kalcija u organizmu, te samim tim i za zdravlje kostiju.
Vrijednosti hormona štitne žlijezde se analiziraju probama krvi. TSH vrijednost je vrijednost hormona koji upravlja hormonalnom produkcijom štitne žlijezde. Njegove normalne vrijednosti su između 0,4 i 4.
Vrijednosti hormona T3 i T4 varijraju s obzirom na životnu situaciju. Tako na primjer mlade žene često imaju povišene vrijednosti hormona, dok su kod seniora lagano smanjena funkcija i samim tim i malo smanjene vrijednosti hormona normalni.
Bolesti štitne žlijezde pogađaju veliki broj stanovništva, a posljedice su brojne i nekada opasne ako se ne terapiraju.
Povećana funkcija štitne žlijezde ili hipertireoza je pretjerana produkcija hormona štitne žlijezde. Simptomi su nervoza, manjak koncentracije, nesanica, pretjerano znojenje.
Smanjena funkcija štitne žlijezde ili hipotireoza je kada se producira premalo hormona štitne žlijezde. Simptomi su između ostalog osjetljivost na hladnoću, manjak energije, depresivni osjećaji.
Uzroci poremećaja funkcionisanja štitne žlijezde su različiti, a smanjena funkcija može (iako jako rijetko) biti urođena. Najčešće se radi o oštećenju tkiva štitne žlijezde, uglavnom za vrijeme upale.
Hašimoto tireoditis je hronična upala štitne žlijezde, gdje imuni sistem napada tkivo štitne žlijezde, znači radi se o autoimunoj bolesti.
Najveći broj slučajeva povećane funkcije štitne žlijezde je basedova bolest ili morbus basedov. Radi se također o autoimunoj bolesti, gdje tijelo luči određena antitijela koji dovode do povećanog lučenja hormona štitne žlijezde.
Rak štitne žlijezde još uvijek nije dovoljno istražen. Jedan od faktora rizika je visoka radijacija.
Dijagnozu bolesti štitne žlijezde postavlja ljekar nakon više pregleda. Simptomi nisu specifični, te je dijagnoza nekada teška. Ljekar može opipati štitnu žlijezdu i već tako otkriti poremećaje u veličini. Dodatno se radi pregled ultrazvukom te nalaz krvi.
Terapija se prilagođava vrsti oboljenja. Generalno je danas terapija bolesti štitne žlijezde dobra i uspješna. Pacijenti koji imaju smanjenu funkciju štitne žlijezde uzimaju tablete sa hormonom T4. Povećana funkcija štitne žlijezde se uglavnom liječi tireostaticima, lijekovima koji smanjuju produkciju hormona štitne žlijezde. Ukoliko ova terapija nije dovoljna, nekada se radi i radiojod terapija ili operacija.
Bolesti štitne žlijezde su nekada genetskog porijekla. Ukoliko neko u vašoj porodici boluje od bolesti štitne žlijezde, preporučuje se da redovno kontrolišete funkciju štitne žlijezde.
Sve osobe starije od 40 godina bi bez obzira na porodičnu zdravstvenu prošlost trebali redovno (bar svake dvije godine) pregledati štitnu žlijezdu.
Jod je neophodan za normalan rad štitne žlijezde. Preporučuje se unos 200 mikrograma joda dnevno. Jod se nalazi u jodiranoj soli, kruhu, mlijeku i mliječnim proizvodima, ribi, plodovima mora.
Pušenje je jako loše za štitnu žlijezdu, jer dim cigarete sadrži cijanid koji blokira unos joda u štitnu žlijezdu.
Izvor: zdravlje.at