Bosanska pripovjetka
Bio jedan derviš koji je svakog dana prolazio kroz varoš i uzvikivao:
„Što god ko kome, sve sebi!“
Dosadilo to jednoj ženi, i naumi mu dokazati da to nije istina.
Umijesi ona dakle pogačicu i stavi u nju nešto od čega stomak zaboli. Dade ona pogaču dervišu. Derviš nije bio gladan i ne nače odmah pogaču, nego je stavi u torbu pa otiđe dalje, sve vičući one iste riječi:
„Što god ko kome, sve sebi!“
Naiđe tako i pred dućan one žene. Putem mu je neko dao i kolač, i derviš je, stigavši pred dućan, upravo stao jesti taj kolač. Dijete dućandžijino, vidjevši da derviš jede kolač, navali na oca da mu dade isti takav kolač. Otac ne imađaše baš takvog kolača, pa se dijete stade derati da je gladno. Vidjevši to, derviš izvadi iz torbe onu pogačicu što mu je djetetova majka bila dala, i pruži je djetetu.
Kad to vidje dućandžija, on podari dervišu nekolike pare, i derviš ode dalje putem, vičući:
„Što god ko kome, sve sebi!“
Kad je dijete pojelo pogačicu, stade se vajkati da ga boli stomak. Otac ga zamota u prekrivač i ponese kući, majci. Tamo joj ispripovijedi da je dijete postradalo od nekakve pogačice, koju mu je dao izvjesni derviš.
Tada se žena uvjeri da je ono istina, što derviš viče.
Izvor: Zehra Hubijar, Boja sreće, čitanka za 4. razred devetogodišnje osnovne škole, Bosanska riječ, Sarajevo, 2007, str. 187.