Strah i nada

Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko se boji, on i porani, a ko porani, on i dođe kući. Doista je Allahova roba zahtjevna. Doista je Allahova roba Džennet.“[1]

Značenje riječi:

–  ko se boji, tj. ko se boji napada od neprijatelja u toku noći,

–  porani, tj. putuje početkom noći,

–  dođe kući, tj. dostigne svoj cilj.

Savjeti i upute:

U ovom hadisu je dokaz da zastrašivanje ima utjecaj u čišćenju duše, jer onaj ko se plaši mrkle noći, a nađe se u nekoj divljini, sigurno će putovati početkom noći kako bi stigao na sigurno mjesto. Međutim, ako uspori i ulijeni se prilikom putovanja, strah će ga obuzeti. Također i vjernik koji je na putu za Ahiret, mora pohrliti za dobrim djelima i izbjegavati griješenje kako bi, Allahovom dozvolom, stigao do Dženneta.

Et-Tajjibi je rekao: „Ovim primjerom Allahov Poslanik, a.s., je želio predstaviti onog koji je na putu za Ahiret. Šejtan će mu se ispriječiti na putu, a duša sa svojim lažnim obmanama bit će mu pomoćnik, pa ako se pribere na tom putu i očisti svoje namjere bit će siguran od šejtana i njegovih spletki. Potom nam je pojasnio kako je put koji vodi do Ahireta kao i uspjeh na njemu veoma težak, pa kaže: Doista je Allahova roba zahtjevna, tj. njena cijena izražena u trajnim dobrim djelima.“[2]

Tako musliman utroši, dane svoga života na Dunjaluku putujući ka Ahiretu. On je u stalnoj žurbi, nada se Gospodarovoj milosti i Njegovom Džennetu. S druge strane, u stalnom je strahu da se ne izgubi na putu pa tako ne stigne do kuće pa samim tim ne ostvari svoje želje i ne dobije skupocjenu robu za kojom traga.

Ljudi se na ovom svijetu muče i ulažu veliki napor kako bi ostvarili svoje ciljeve, ali neke od njih samo bivaju još beznadežniji jer zapostavljaju pokornost svome Gospodaru, pa tako ne postižu ništa osim dodatnih nevolja. Međutim, oni drugi su ovaj svijet shvatili kao oranicu čije plodove ubiru na Ahiretu, pa tako ostvare sreću i lagodnost.

Allahov Poslanik, a.s., je opisao stanje ove dvije skupine na najljepši način i to riječima: „Svaki čovjek se trudi i u nešto ulaže svoj život, pa se jedni spase, a drugi se unište.“[3]

Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: „Značenje ovog hadisa jeste: Svaki čovjek se trudi sa svojom dušom. Neki je prodaju Allahu, dž.š., svojom pokornošću i na taj način je oslobode od patnje. Drugi je prodaju šejtanu i prohtjevima pa je na taj način unište.“[4]

Prema tome, onaj ko iskreno voli svoju dušu i nastoji je spasiti, on je nastoji sačuvati od Allahove kazne strahujući od zala i prepuštanja grijesima.

Vjernik mora koristiti svaku priliku da ugasi plamen grijeha traženjem oprosta, obavljanjem namaza i činjenjem dobrih djela.

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah ima meleka koji prilikom svakog namaza doziva: ‘O sinovi Ademovi, ustanite i ugasite vatru koju ste potpalili!'“[5]

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 17-18.