Znaj da je samo Jedan Bog, Allah. Niti je rodio, niti je rođen i niko Mu nije ravan. I sve što vidiš On je stvorio, i sve što ne vidiš On je stvorio. On sve stvara i rastvara. Uzvišeni Allah sve može. On samo kaže – budi! I to biva. On je Gospodar svjetova, Sveopći Dobročinitelj, Milostivi.
On je silan i mudar. On sve čuje i sve vidi. On sve zna. On je vječan.
Zemlju i nebo Uzvišeni Allah je stvorio za šest perioda. Prvo je Zemlju rasprostro i po njoj nepomične planine razbacao, učinio da rijeke teku i putevi kroz nju vode. I da na njoj sve s mjerom raste. Zatim je svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio. Najdonje nebo je sa sazvježđima ukrasio, a i Mjesec i Sunce se pokoravaju Njegovoj volji. Prije nego čovjeka, Uzvišeni Gospodar svjetova je stvorio bića od užarene vatre i svjetlosti – džine i meleke.
Kad Milostivi Allah odluči stvoriti prvog čovjeka, Adema, On reče melekima:
„Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!“
„Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će po njoj nered činiti i krv prolivati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, uzdižemo“ – rekoše oni.
Uzvišeni Allah reče: „Ja znam ono što vi ne znate!“
I On stvori čovjeka od ilovače, dade mu savršen oblik i život u njega udahnu. Zatim ga poduči nazivima svih stvari, a onda te stvari predoči melekima i reče:
„Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!“
„Hvaljen neka si“ – rekoše oni – „mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.“
„O Ademe“ – reče Allah Uzvišeni – „kaži im ti nazive njihove!“ I kad im kaza njihove nazive, Allah reče:
„Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!“
A kada Allah Uzvišeni reče melekima: „Poklonite se Ademu!“ – oni se pokloniše. Ali Iblis, jedan od džina, ne htjede se pokloniti. Uzoholi se i postade nevjernik.
„O Iblisu“ – rekao je Allah – „šta te navelo da se ne pokloniš onome kojega sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?“
„Bolji sam od njega“ – odgovorio je Iblis – „mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.“
„E, izlazi onda iz dženneta“ – reče Milostivi Gospodar – „proklet da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!“
Iblis zamoli svog Gospodara Allaha da mu da roka do Sudnjeg dana, kada će svi ljudi oživljeni biti.
Kad mu Allah Uzvišeni dade rok koji je tražio, Iblis reče da će do toga dana ljude stalno zavoditi – predstavljati im hrđava djela lijepim i na krivi put ih okretati, osim onih koji budu iskreno Allaha vjerovali i dobra djela činili.
Uzvišeni Allah mu potvrdi istinu da on neće imati nikakve vlasti nad odanim vjernicima, osim nad onima koji ga budu slijedili, onim zalutalima.
I Allah Uzvišeni reče Ademu: „O Ademe, živite, ti i tvoja žena, u džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!“
Ali šejtan im poče bajati i zaklinjati se da je on njihov savjetnik iskreni, pa reče:
„Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili!“
I na prevaru ih zavede. A kada oni sa onog drveta okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše.
„Zar vam to drvo nisam zabranio“ – zovnu ih Gospodar njihov – „i rekao vam: šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.“
„Gospodaru naš“ – rekoše oni – „sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“
„Izlazite“ – reče Allah Uzvišeni – „jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i ponovo oživljeni biti. Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – bit će stanovnici džehennema; u njemu će vječno ostati.“
Tako je Adem postao prvi čovjek i prvi Allahov poslanik. Od njega i njegove žene izrodili su se svi ljudi, cijelo čovječanstvo.
A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na pravi put.
(Preuzeto iz Kuranske pripovijesti, knjiga I, priredio: Aziz Kadribegović, BEMUST, Sarajevo, 1998., str. 1-8.)