Polazak djeteta u školu je veliki preokret ne samo za dijete nego i za roditelje. I roditelji i djeca dobivaju nove zadatke koje moraju ispunjavati. Da bi se dijete što lakše adaptiralo na novu sredinu, potrebno je već dosta ranije početi pripremati dijete za situacije i zadatke s kojima će se susretati u školi.
Dijete mora biti naviknuto da bude odvojeno od svojih roditelja. Pokušajte par puta vaše dijete ostaviti samo da se igra u svojoj sobi. Dogovorite se, naprimjer, sa dedom da morate da nešto obavite i da on to vrijeme provede sa vašim djetetom.
Dijete bi trebalo moći izaći na kraj sa drugim ljudima, jer škola je mjesto prepuno nepoznatih i stranih lica. Dijete bi se trebalo osjećati slobodno da druge zamoli za pomoć, da drugima dopusti da i oni nešto ispričaju itd. Da bi se takve osobine razvile kod djeteta pustite ga da dođe u kontakt sa drugom djecom u parku. Pustite ga kada idete u kupovinu da pita prodavačicu koliko košta neka čokoladica koju bi on volio da mu je kupite.
Dijete mora biti u stanju da podnese da bude u masi, jer škola je mjesto gdje ima mnogo više djece nego u jednoj grupi u vrtiću u koju je išlo vaše dijete. Posjećujte sa djetetom gradska prevozna sredstva, idite u one parkove za djecu koji su najviše posjećeni.
Jako je bitno da dijete zna da će u školi kao i u vrtiću biti kritizirano za svoje ponašanje. To kritiziranje može biti opravdano i neopravdano i može doći od strane učitelja ali i od strane druge djece. Dijete će također biti jako mnogo puta upoređivano sa drugom djecom. Prilikom testova provjere znanja, učitelji često pohvale ono dijete koje je najbolje uradilo određeni zadatak, ali i upute kritiku onom djetetu koje je loše uradilo zadatak.
Vaše dijete mora znati samostalno obavljati određene radnje poput oblačenja, pranja ruku prije i poslije jela, odlaska u toalet i slično.
Vrlo je bitno da vaše dijete bude u stanju da se u određenim vremenima i kod određenih radnji mirno ponaša, jer će se to od njega očekivati i u školi. Važno je da dijete nauči da mora sačekati pauzu da bi nastavilo npr. svoje igranje. Recimo ako dijete ruča i sjedi sa roditeljima za stolom, ono mora znati da tek kada završi sa svojim jelom, smije ići da se igra, jer i u školi će morati čekati dok školsko zvono ne zazvoni i tek onda smije da jede svoj sendvič, da se glasno smije, da telefonira majci itd.
Dijete bi trebalo znati najvažnije boje (žuta, crvena, plava, bijela, crna). Trebalo bi znati prepoznavati veličinu predmeta, znati razlikovati koji je predmet najmanji, koji je veći od nekog drugog predmeta.
Bilo bi poželjno da dijete napamet zna adresu stanovanja i broj telefona svojih roditelja.
Izvor: Maida Cakić, Roditeljstvo i priprema djeteta za polazak u školu: psiho-socijalne dimenzije, www.ikc-berlin.de