وَإِلَىٰ مَدْيَنَ أَخَاهُمْ شُعَيْبًا ۗ قَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّـهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَـٰهٍ غَيْرُهُ ۖ قَدْ جَاءَتْكُم بَيِّنَةٌ مِّن رَّبِّكُمْ ۖفَأَوْفُوا الْكَيْلَ وَالْمِيزَانَ وَلَا تَبْخَسُوا النَّاسَ أَشْيَاءَهُمْ وَلَا تُفْسِدُوا فِي الْأَرْضِ بَعْدَ إِصْلَاحِهَا ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ
A Medjenu – njegova brata Šu‘ajba. “O narode moj” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.“ (Kur'an, Al-’A‘rāf:85)
Komentar:
Šu‘ajb, čije se genealoško stablo, prema historijskim zabilješkama, preko nekoliko generacija vezuje za Ibrahima, a.s., poslat je stanovnicima Medjena. U to vrijeme Medjen je bio jedan od sirijskih gradova čiji su se stanovnici uglavnom bavili trgovinom. Idolotarija, zakidanje na vagi, obmanjivanje i krivotvorenje, uveliko je bilo zastupljeno u tadašnjim društvenim relacijama. Sukob koji je postojao između ovog velikog poslanika, a.s., i stanovnika Medjena, spomenut je kroz nekoliko kur'anskih sura, posebno kroz jedanaestu suru, Hūd i dvadeset šestu suru, Šu‘arā.
U navedenom ajetu Kur'an kazuje da je Allah poslao narodu Medjena njihovog brata Šu‘ajba.
A Medjenu – njegova brata Šu‘ajba (poslasmo).
Nadalje se u ajetu kazuje da je Šu‘ajb, poput drugih poslanika, otpočeo svoje pozivanje naglašavajući bitnost vjere u jednog Boga.
“O narode moj” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate!“
On naglašava da pomenuti propis nije samo mudra naredba, već i naredba potvrđena jasnim dokazima od njihova Gospodara. U ajetu se kaže:
„Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg…“
Uporedo sa pozivanjem u vjeru u jednog Boga, Šu‘ajb je nastojao boriti se protiv društvenih, ekonomskih i etičkih bolesti koje su bile prisutne u njegovom narodu.
Prvo ih upućuje da se klone obmanjivanja i krivotvorenja, bolesti koje su trovale tadašnje društvo, govoreći im da ih Allahov put poziva da pravo vagaju i mjere, kako ne bi ni jednom čovjeku njegovo pravo bilo umanjeno.
U ajetu se kaže: „… zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, …“
Potom, ukazuje na one između njih koji pogrešno postupaju, pa kaže:
„… i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.“
Sigurno je da niko neće ostvariti stvaran profit varanjem, odnosno putem etičkih podvala uslijed sopstvenog nedostatka vjerovanja i nesigurnosti.
Ajet se završava riječima: „To je bolje za vas ako vjerujete.“
وَلَا تَقْعُدُوا بِكُلِّ صِرَاطٍ تُوعِدُونَ وَتَصُدُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ مَنْ آمَنَ بِهِ وَتَبْغُونَهَا عِوَجًا ۚ وَاذْكُرُوا إِذْ كُنتُمْ قَلِيلًا فَكَثَّرَكُمْ ۖ وَانظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُفْسِدِينَ
„I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.“ (Kur'an, Al-’A‘rāf:86)
Komentar:
U ovom ajetu navodi se četvrti savjet upućen narodu Medjena od strane poslanika Šu‘ajba, a.s.:
„I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put.“
Ajet se završava petim savjetom:
„I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnožio, …“
Iz citiranog dijela ajeta da se izvesti zaključak da mnogobrojnost često može biti izvorom moći i veličine nekog naroda. Podsjećanje na Allahove blagodati je izrečeno sa namjerom da se podstakne osjećaj zahvalnosti u srcima onih kojima je blagodat darovana.
Konačno, Kur'an savjetuje ljude da pažljivo osmotre kraj onih koji su nered pravili, kakva je loša bila njihova konačnica, te da, stoga, ne slijede put takvih.
„… a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.“
وَإِن كَانَ طَائِفَةٌ مِّنكُمْ آمَنُوا بِالَّذِي أُرْسِلْتُ بِهِ وَطَائِفَةٌ لَّمْ يُؤْمِنُوا فَاصْبِرُوا حَتَّىٰ يَحْكُمَ اللَّـهُ بَيْنَنَا ۚ وَهُوَ خَيْرُ الْحَاكِمِينَ
„I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!” (Kur'an, Al-’A‘rāf:87)
Protivnici poslanika Šu‘ajba, a.s., prezirivo su se raspitivali o Allahovoj kazni. S druge strane, pristalice ispravnog vjerovanja su očekivali Allahovu pomoć u takvom stanju. Sadržaj ajeta kao odgovor pruža neku sredinu, tako da se ni nevjernici ne uzohole niti da vjernici izgube nadu.
O životama pristalica i jedne i druge strane treba suditi po njihovom kraju. U školi poslaničke misli i filozofije, vjera u konačni cilj i put do njega je taj koji je bitan.
Naizgled prividna sličnost života nevjernika i vjernika na ovom prolaznom svijetu ne bi nas trebala uznemiravati. Stoga, ustrajte na dobru i ne posustajte jer konačni sudija je Allah!
Izvor: Ayatullah Sayyid Kamal Faghih Imani & A Group of Muslim Scholars, An Enlightening Commentary into The Light of the Holy Qur'an, parts 7 & 8, Amir-ul-Mu'mineen Ali (a.s.) Library, Esfahan, Islamic Republic of Iran, 2003, str. 401 – 404, translated by Mr. Sayyid ‘Abbas Sadr-‘ameli
Prevod: hfz. Aida Kadrija