Nakon čovjekove smrti, Božija pravednost posebno dolazi do izražaja, odnosno, bolje kazano, biva shvatljivija čovjeku. Naime, tad slijedi vrednovanje čovjekovih djela, nagrada za dobra i kazna za loša djela.
S obzirom na postojanje slobodne volje, ali i s obzirom na Božiju uputu putem Njegovih poslanika, čovjek je odgovoran za dobro ili zlo koje čini, a izvjesno je da nagrada ili kazna jeste nešto za što je sam čovjek zaslužan ili kriv. Kako Kur'an kaže:
Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova,- nepravda im se neće učiniti. (Al-Ahqaf, 19)
A šta će biti onoga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kad ih sakupimo i kad svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao? (Ali ‘Imran, 25)
Na Sudnjem danu ništa neće biti zanemareno ili neobračunato, pa ni ono što je sam počinitelj zaboravio:
Na Dan kad ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onom što su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili – Allah je svemu svjedok. (Al-Mudžadala, 6)
To je Dan kada će biti sveden račun za sva, pa i ona najsitnija, čovjekova dobra ili loša djela. Mudri Lukman, savjetujući svog sina, kaže mu:
O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući. (Luqman, 16)
Ustvari, između počinitelja i njegovog djela postoji tako tijesna veza da će na tom Danu djela izgledati kao materijalizirana i prisutna pred počiniteljem:
Onoga Dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema svojim robovima. (Ali ‘Imran, 30)
Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad onim što su radili. (Al-An'am, 132)
Na pravednom Sudnjem danu imetak, društveni status ili porodično porijeklo neće imati ni najmanje važnosti:
Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljanja doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti. (Al-Mu'min, 17-18)
Doista, Dan je to kad će se čovjek, sa svojim djelima, naći izravno pred svojim Stvoriteljem i Gospodarem, pa Mu položiti račun. Čovjeku će tad biti apsolutno pravedno presuđeno, jer Bog je pravedni i bez ikakvih potreba, Posjednik svega.
Svjedok protiv čovjeka bit će on sam, odnosno čovjek će svjedočiti o vlastitim lošim djelima i zakretanjima od Pravog puta koji mu je od Boga propisan:
Na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili. (An-Nur, 24)
Iz onog što smo saznali o Sudnjem danu, nagradi koja čeka dobročinitelje i kazni koja čeka zločinitelje, jasno je da čovjekova djela određuju njegovu sudbinu. Čovjek koji vjeruje u Božije obećanje držat će se, zato, Pravog puta i kloniti svakog zla.
Vidjeli smo, također, da je Džennet nagrada koja na onom svijetu čeka vjernike i dobročinitelje. No, cilj islama jeste da i na ovom svijetu ljudi, u skladu s ovosvjetskim uvjetima i mogućnostima, pokušaju ostvariti ovaj ideal, odnosno da svoje tijelo, duh i društvo izgrade na najljepši i najbolji mogući način.
Izvor: M. Behešti, M. J. Bahonar, A. Golzade, Smjerokazi islama, (prijevod: N. Hodžić i M. Kodrić), Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“, Sarajevo, 2002, str. 89-91.