Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru stanja svih stvoranja, Koji spušta radost i daje raspoloženje onome kome hoće, a daje tjeskobu i ostavlja bez podrške onoga koga hoće. Neka je salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., kojem Allah očisti srce i prsa mu učini prostranim, osobodi ga svih briga i tegoba koje su mu zadavali mekanski idolopoklonici.
Jedna veoma kratka sura iz Kur'ana, koju većina nas zna napamet, otkriva nam najteži dio života Muhammeda, s.a.v.s., koji je proživio u susretu sa mekanskim prvacima, glavešinama. Ta sura se zove Inširah (Širokogrudnost).
Ova sura je bila veliko olakšanje i ohrabrenje Muhammedu, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Istovremeno, posebna poruka svima koji slijede Resula i velika škola mu'minima o tome kako i na koji način rješavati sve tegobe i prepreke na putu ka Allahu.
Allah, dž.š., veli Muhammedu, s.a.v.s.: Zar ti mi nismo grudi tvoje prostranim učinili? (El-Inširah, 1)
Operacijom srca koju su izveli meleki izbačen mu je šejtanski udio, koji ima svaki čovjek.
Muhammed, s.a.v.s., prije objave ove sure je bio u stanju zabrinutosti, tjeskobe i nesmirenosti. Allah ga ohrabruje ovim riječima: Zar ti mi nismo grudi tvoje prostranim učinili?
Učinili smo ti srce čistim kako bi bilo spremno primiti Uputu, iman i spoznaju Istine.
Neka svaki čovjek zna da nikad neće imati sreće i smirrenosti bez vjere u Allaha, Upute i Istine. Uvijek će osjećati tjeskobu u prsima, makar bio najbogatiji na dunjaluku. Bez vjere u Allaha, taj trajni nemir prouzrokuje česta samoubistva u svijetu, a potencijalna samoubistva čekaju na red, čekaju konačno zasićenje životom, ispunjenim raznim igrama i zabavama.
Sljedeći ajet sure Inširah: I breme tvoje s tebe skinuli, koja je pleća tvoja pritislo.
Kao mali, ostao je siroče, paganski način života, razvrati i dani u kojima se griješilo, to je bilo teško breme koje je nosio Muhammed, s.a.v.s., uz teške uvjete koje su idolopoklonici nametali novim vjernicima.
I mi smo nosili teško brreme koje nas je pritiskalo, imali smo osjećaj poniženosti, kompleks manje vrijednosti, neopredijeljenosti itd. Pa, evo, Allah nam je sve to skinuo. Zahvaljujemo li Mu se?
Dalje, u ovoj suri Allah kaže: I spomen tvoj podigli smo visoko. (El-Inširah, 4)
Zbog borbe i žrtve Muhammeda, s.a.v.s., da očuva islam kako bi čovječanstvu dostavio misiju poslanstva, biva počašćen visokim spomenom sve dok traje ljudski život na ovome svijetu.
Kaže Muhammed, s.a.v.s., da mu je rekao Džibril: „Tvoj i moj Gospodar veli: ‘Znaš li kako sam podigao tvoj spomen?’ Poslanik odgovori: ‘Samo Allah zna.’ Džibril mu prenese: ‘Kad se Ja spomenem, i ti si spomenut sa mnom.'“[1]
Zato nema potpunog imana bez izgovora šehadeta (La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah).
Sura se ovako nastavlja: Zaista, s mukom je i slast. Zaista, s mukom je i slast. (El-Inširah, 5-6)
Muhammedu, s.a.v.s., bilo je teško zato što su ga mušrici maltretirali. Govorili su mu: „Oko tebe se skupljaju samo siromašni i primitivni. Ako ti je cilj bogatstvo, reci, mi ćemo ti ga dati, samo napusti tu vjeru.“
Poslaniku je zbog toga bilo teško, jer je mislio da oni neće primiti islam zato što su on i ashabi siromašni. Stoga je zbog ovog ajeta od radosti uzviknuo. „Radujte se! Jedna tegoba nikad neće savladati dvije lahkoće!“[2]
Neposredno poslije ustrajnosti i čvrstog imana, pored tegobe, dobili su kao nagradu dvije lahkoće – plijen i državu.
Život na ovom svijetu je s mukom, a s vjerom u Allaha dobijamo dvije lahkoće: zadovoljstvo u duši na ovom svijetu, a Džennet na budućem svijetu.
Dalje se u suri navodi: A kad završiš, namazu se predaj. Tj. kad završiš dunjalučke poslove, posveti se namazu. Obavljaj namaz. Ili, kad završiš propisane namaze, posveti se dobrovoljnim namazima, kako bi ojačao.
Taberi kaže: „Kad završiš s borbom protiv neprijatelja, posveti se pokornosti Allahu.“
Iz ovoga treba crpiti pouku svako ko slijedi Muhammeda, s.a.v.s.
Ako želiš sačuvati slobodu vjerovanja i ako ne želiš biti neopredijeljen, kad dođeš s posla, ne zaboravi obaviti namaz.
Sura se završava riječima: I samo se Allahu svome obraćaj!
Možeš biti bogat, raditi i studirati, poslovati s ljudima, ali ne zaboravi da trebaš težiti vječnosti i zato se pripremiti. Naš krajnji cilj mora biti Allah.
Molim Allaha da budemo među onima kojima je najveća želja Allah. Amin!
(Ali-pašina džamija, 27. april 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Allahu, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 101-104.