Prirodna ljepota, privlačna vedrina i svježina razdoblja mladosti samo su neke od omiljenih prednosti i bogatstava sposobnosti koje posjeduju mlade generacije. Mladost ne nosi samo tjelesnu snagu i moć i ne čini samo da procvatu osjećaji i senzibilitet čovjeka, nego njena ljepota poput vrijednog i blistavog ukrasa poklanja onome koji je posjeduje sjaj koji ga u očima drugih ljudi čini omiljenim i voljenim. Vedrina i svježina mladosti jedan je od izraza prirodne ljepote i osobina koji je svojstven isključivo mladim generacijama.
Čovjek kada ostari i orone ne gubi samo snagu i moć nego i očaravajuću ljepotu mladalačkog doba. Njegovo blistavo lice puno svježine postaje tamno i smežurano, a njegov uspravni stas se povija, dok svijetla i mehka koža postaje naborana i gruba, a njegovo mladalačko veselje i radost pretvaraju se u depresiju, senilnost i odumiranje.
Ona snaga mladalačka, ono lice rajsko – O nerazumno tijelo moje, zašto si ih izgubilo?
Savremeni svijet ne misli da je prednost i vrijednost mladosti isključivo u njegovoj tjelesnoj snazi, trudu, predanosti i istrajnosti u radu pa vrijednost mladih generacija ne ograničava isključivo na industrijske, ekonomske, zemljoradničke i druge slične djelatnosti, nego s posebnom naklonošću promatra ljepote mladalačkog doba i poklanja naročitu pažnju vedrini, krepkosti i svježini kao poetskom vidu mladalačkih dana.
Pored sklonosti za oslanjanje na mladalačku snagu, koja je prema učenjima različitih škola raznolika, stupa na snagu i novo mišljenje po kojem mladost posjeduje samo sebi svojstvene vrijednosti. Mladost je način življenja koja ima samo sebi svojstvenu i posebnu uzvišenost i ljepotu, koja ima izniman utjecaj i bitna je u procesu daljnjeg usavršavanja i napretka čovjeka. Sama mladost je vrijednost koja je u stanju duboko promijeniti način našeg pogleda na svijet i život. Ovo posljednje otkriće vezano za adolescentno doba možda je važnije od svih drugih otkrića jer predstavlja spoznaju jednog važnog fenomena, kojemu se u društvu ne poklanja dužna pažnja i čije posljedice još uvijek nismo u stanju pretpostaviti. Uvertira za ovo otkriće započela je s dobom romantizma. Ovaj pokret bio je inovativan zato što je odražavao estetiku i filozofiju tek stasalih mladih ljudi. Pobjeda koju je nosilo ovo otkriće, u stvari, bila je pobjeda lirike, senzibiliteta i pjesničkih zapažanja. To je bila pobjeda mladalačkih vrijednosti nad vrijednostima doba zrelosti, pobjeda osjećaja nad logikom, ideala nad razumom, dinamike i pokreta nad mrtvilom i letargijom. Ono što je romantizam podario umjetnosti, to jest pjesništvu i slikarstvu, vrijeme želi učiniti i na polju politike i društva.[1]
Kod tek stasalih mladića i djevojaka tokom razdoblja adolescencije, u skladu s prirodnim tokom, pojavljuju se dvije poželjne i privlačne osobine: jedna je buđenje seksualnog poriva, a druga procvat mladalačke ljepote i svježine. Unatoč tome što je i sam seksualni poriv sasvim dovoljan kao izrazito aktivan činilac u privlačenju osoba suprotnog spola i očuvanju prirodnog obnavljanja ljudske vrste, Bog je ipak ovaj vatreni poriv i strast ukrasio ljepotom djevojaka i mladića, te na taj način stalnu želju jednih za drugim učinio još vatrenijom i strastvenijom. Ljepota doba adolescencije nije svojstvena samo ljudskoj vrsti. Uzvišeni Bog je u svom sistemu stvaranja mnoge životinjske vrste obdario ovim odlikama i njihove požudne porive ukrasio ljepotom njihova tijela te na taj način još snažnije podržao njihovu seksualnu privlačnost, kao garant opstanka njihove vrste. Neporeciva je činjenica da se pri samom kraju punoljetstva kod većine životinja, a posebno ptica, uočava jedna vrsta tjelesnog procvata, postizanja vrhunca u tjelesnoj ljepoti, u smislu da im glas i boja perja i krila postaju ljepši, snažniji i izražajniji.[2] Sklonost čovjeka prema ljepoti jedna je od njegovih prirodnih žudnji. Osjećaj užitka i zadovoljstva pri posmatranju lijepih prizora duboko je ukorijenjen u samoj ljudskoj naravi. Prema tome, sve društvene klase, pa čak i primitivni i divlji narodi i plemena, posjeduju ovaj prirodni osjećaj. Svi oni određene osobine smatraju lijepim i privlačnim i uzimaju ih za mjerilo ljepote i privlačnosti. U Centralnoj Africi, mjerilo ljepote žene je njena debljina. Plemena u ovom dijelu Afrike imaju posebno mjesto gdje svoje djevojke debljaju. Kada neka djevojka dostigne godine punoljetstva, određeno vrijeme živi odvojeno, jede masnu hranu i slatkiše, redovno joj masiraju tijelo uljem kako bi mogli pokazati njeno gojazno tijelo kada izađe. Nakon ove ceremonije djevojka se udaje za muškarca koji se ponosi što posjeduje tako gojaznu i debelu ženu. Pleme Buka ožiljke na licu i tijelu smatra primjerom za ljepotu. Kada vide ženu koja posjeduje ožiljke, za nju govore da je lijepa. Cijelo tijelo joj je puno ožiljaka. Pripovijeda se da je sluga kralja Kešen Šina govorio o supruzi britanskog ambasadora s mnogo podozrenja i mržnje, zato jer je prema njegovom mišljenju ova žena imala zube bijele poput psa, a boja tijela joj je bila svijetla poput boje cvijeta crvenog gomolja.[3]
Australski Aboridžini, poput pariških ljepotica, uvijek sa sobom nose određenu količinu žute, crvene i bijele boje kako bi s vremena na vrijeme popravili i uljepšali svoj izgled. Kada im ponestane crvene i bijele vode za uljepšavanje, kreću na opasan i dug put kako bi obnovili svoju kolekciju šminke. Domorodac se običnim danima zadovoljava s nekoliko tačkica boje koje stavlja na obraze, ramena i grudi. Međutim, na svetkovinama i slavljima osjećao bi se veoma neugodno ukoliko čitavo svoje tijelo ne bi prekrio bojom, slično osjećaju koji ima nag čovjek kod nas.[4]
Izvor: Muhammed Taqi Falsaf: Mladi, razum i osjećaji, s perzijskog preveo: Nihad Čamdžić, str. 22- 24., Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011.