Jednoga su dana Kinezi izjavili: „Mi smo od vas bolji slikari“, na što su Grci stali tvrditi: „Naši su slikari još vještiji majstori i vrhunski umjetnici“.
„Obje ćemo grupe iskušati“, umiješa se sultan, „da vidimo ko je upravu i ko je odista bolji.“
I, stali se Kinezi s Grcima prepirati, ali Grci prvi zašutješe i svađu prekinuše. Kinezi su predložiii da se jedna soba namijeni njima, a druga da se dodijeli Grcima. Sultan prihvati i dade im dvije prostorije, jednu nasuprot druge: jednu uzeše Kinezi, a u drugu se smjestiše Grci.
Kinezi su od cara na stotine boja zatražili, i car otvori riznice da uzmu štogod zatrebali. Svakog su jutra iz carske blagajne Kinezima darivani pribor i boje.
Ali, Grci su otpočetka ponavljali: „Ni boje, ni šare neće koristiti, već hrđu treba skinuti i zid do sjaja očistiti“. Zatvorili su vrata i nastavili glačati, sve dok se zidovi nisu poput bistrog neba usjajili.
Od mnoštva boja do bezbojnosti – to je put pravi:
boja je poput oblaka, a bezbojnost – mjesec sjajni.
Svaki odsjaj i svjetlost što na oblaku zablista,
znaj da je od zvijezda, Sunca i Mjeseca.
Čim su Kinezi svoj posao dovršili, od silnog su veselja u bubnjeve zasvirali. Dođe i car da slikarije razgleda i umalo da izgubi svijest od silnog divljenja. Potom se zaputi Grcima. A kad su Grci uklonili pregradu koja ih je odvajala od Kineza, odraz svih onih šara i kineskih slikarija zablista kao u zrcalu na uglačanoj plohi njihova zida. Sve što je car kod Kineza vidio, ovdje se zrcalilo još ljepše i blistavije, i dah mu oduzimalo od silne ljepote.
Grci su poput sufija: bez umijeća, znanja i učenja.
Pa ipak su svoja prsa do sjaja očistili od pohlepe, škrtosti, mržnje i zavisti.
Čistoća ovoga zrcala je, nesumnjivo, srce koje može u sebi primiti nebrojene odraze.
Beskrajni oblik Nevidljivog se odrazio u Musau iz ogledala njegova srca.
Nijedna se slika ne zrcali do beskonačnosti:
osim u srcu koje uzvišenu Svjetlost beskrajno odražava.
Do vječnosti ono može nove slike primati i bez ikakve zapreke u sebi ih odraziti.
Oni što su srca od hrđe očistili, oslobođeni su boja i mirisa:
svaki se tren Dobro, njihovom pogledu pruža.
Izvor: Dželaluddin Rumi, Nekoliko priča iz Mesnevije, prijevod s perzijskog: Azra Abadžić-Navaey, dzemat-oberhausen.de