Savremeno roditeljstvo
Iako je porodica kao zajednica i dalje najvažnija za društvo svjedočimo nizu promjena u porodici posljednjih nekoliko decenija. Porodica kao društvena zajednica mijenja se po raspodjeli uloga al i po strukturi. Dvogeneracijiske porodice su sve zastupljenije, u porastu je broj visoko obrazovanih žena, zaposlenih i samostalnih. Zastupljenošću nebiološkog skrbništva značenje pojma porodice se proširilo i u velikoj mjeri promjenilo. U većini društava koja su u osnovi tradicionalna i dalje vlada mišljenje da se porodicom mogu nazivati samo biološki srodnici i biološki roditelji. Međutim, u savremenom društvu ideja porodice se proširila, shodno tome se i definicije porodice i roditeljstva mijenjaju. Prema savremenom gledištu roditelji su osim bioloških i druge osobe koje se brinu o djetetu bez obzira na biološko srodstvo. Pojam porodice danas podrazumjeva mnogo toga od samačkih, izvanbračnih do vrsta porodica čija je legitimnost diskutabilna sa aspekta etike, psihologije ali zakonodavstva većine država.
Porodica kao osnovna gradivna jedinica društva prolazi kroz razlčite vrste i stepene promjena kroz vrijeme. Tradicionalne vrijednosti, očekivanja i ciljevi porodičnog života u velikoj mjeri se razlikuju od savremene porodice. Koncept braka i roditeljstva je potpuno promjenjen.
Dobna granica stupanja u brak je značajno pomjerena. Broj osoba koje se odlučuju na samački život je sve veći. Razvod je veoma česta pojava, gotovo na nivou norme te je broj jednoroditeljskih porodica također značajan. Veliki broj bračnih parova se odlučuje na porodicu bez potomstva a i broj vanbračnih zajednica je znatno veći u odnosu na period prije pet ili više decenija. Trebalo bi uzeti u obzir i činjenicu da se usljed emancipacije društva i promjene općih vrijednosti u savremenom društvu češće javno govori o vanbračnim zajednicama i djeci rođenih u takvim zajednicama. Zahvaljujući zakonskim regulativama savremenog porodičnog zakona djeca rođena u vanbračnim zajednicama imaju ista prava kao i djeca rođena u zakonski valjanom braku. U ranijem periodu bilo je nezamislivo govoriti javno o vanbračnim vezama i djeci rođenoj u tim vezama. Također razvod je bio nezamisliv za ženu upravo zbog stigme u društvu i niza etiketa kojima bi bila obilježena od šire okoline u kojoj živi. Osim toga ekonomski razlozi su bili najjači faktor održavanja porodice gdje je žena bila potpuno ekonomski ovisna o muškarcu te svaki pokušaj osamostaljenja u ekonomskom i bilo kom drugom smislu bio bi osujećen jer bi se takva žena smatrala rušiteljicom društvenog poretka. Danas se pojam roditeljstva shvata kao ravnopravno roditeljstvo u kojem nema strogo podjeljenih uloga među roditeljima. S druge stane, zahtjevi pred kojima se nalaze današnji roditelji su mnogo veći. Od roditelja se očekuje da budu edukovani na polju pedagogije te da prate tokove modernog društva, ali da balansiraju između autoritativnosti i popustljivosti u odgoju. Također oba roditelja su prinuđena da se jednako brinu o ekonomskim potrebama porodice te za stvarnu posvećenost odgoju djece ostaje vrlo malo vremena. Osim toga važno je napomenuti još jednu značajnu stavku. Odlika postmodernog društva je prema tvrdnji francuskog sociologa Jean Francois Lyotarda u njegovom poznatom spisu „Postmoderno stanje“ pretjerano povjerenje u ekspertizu razlčite vrste. Ljudi da bi lakše podnosili bujicu društvenih promjena koje se dešavaju munjevitom brzinom imaju sve manje samopouzdanja, samoinicijative a sposobnost kritičkog razmišljanja je značajno oslabjela. Upravo se ovaj fenomen i epidemija nedostatka kritičkog razmišljanja proširila i na svakodnevni život i odgojne metode i općenito roditeljstvo. Od roditelja mlađih generacija očekuje se i zahtjeva da budu obrazovani ili barem elementarno informisani o modernim odgojnim metodama i pedagoškim zahtjevima postmodernog društva, dok su te metode izrazito oprečne i promjenjive. Roditelji postmodernog doba uveliko gube samopouzdanje i veliki broj roditelja zazire od začeća potomstva jer sumnja u sopstvene roditeljske kompetencije. Roditelji bi trebali posvetiti pažnju upoznavanju sebe i osobnosti svog djeteta jer jedino na taj način mogu pronaći odgovarajuću odgojnu metodu za unikatno biće od Boga darovano kakvo je svako dijete.
Sa aspekta islama definicija roditeljstva i sve njegove etičke, pedagoške, biološke, duhovne odlike jasno su definirane ajetima iz Časnog Kur’ana i hadisa Božijeg Poslanika Muhameda mir neka je na njega i Božiji blagoslov. Roditelj podrazumjeva osobu sa kojom nas veže biološko porijeklo odnosno osobu koja nas je rodila. Shodno tome nekoliko jasnih kur’anskih definicija roditeljstva ukazuju na to.
“On vas stvara u utrobama majki vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?” (Ez-Zumer; 6.)
Također navodi se dalje: “Allah vas iz trbuha vaših majki izvodi, i vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum, da biste bili zahvalni” (En-Nahl :78).
Allah naređuje bespogovornu poslušnost roditeljima, vjernicima te njihovo zadovoljstvo djetetom i njegovom brigom o njima stavlja u gotovo istu ravan sa Božijim zadovoljstvom. Allah u Kur’anu izričito naređuje: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti (Lukman, 31:14);
U islamu se itiče bitnost biološkog porijekla upravo zbog različitih reformacija pojmova roditeljstva i porodice u savremenom dobu. Zbog izuzetnog napretka na polju genetike i bioloških nauka sam pojam začeća djeteta ima novo značenje i novi opseg. Stoga radi zaštite društvenog poretka, biološkog zdravlja ljudi ali i zaštite zakonskih prava svakog pojedinca potrebno je imati na umu navedene kur’anske aksiome.
Izvori: Baljević Nermina; “Redefiniranje roditeljskih uloga u svijetlu savremenih izazova (i islamske tradicije)” Novi Muallim; ljeto 2016 god. XVII; br. 66
Izvorni link: https://ilmijja.ba/ojs/index.php/casopis1/article/view/156/130
Hodžić Sakib; “Savremeno i tradicionalno roditeljstvo” (Izvorni naučni rad)
Univerzitet u Sarajevu; Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju; Sarajevo, 2021. godina