Trud na putu slobode
Trud na putu slobode

Trud na putu slobode

Imam Sadik, mir neka je na njega, je rekao:

Sputaj svoju dušu u njenim štetnim težnjama prije nego što te napusti. Potrudi se za oslobađanje svoje duše kao što se trudiš da pribaviš sebi opskrbu, jer doista je duša tvoja zarobljenik djela tvojih.[1]

Jedna od prednosti čovjeka nad životinjama je i ta što su životinje potpuno predane vlastitom nagonu i pokorne vlastitim porivima, dok razuman čovjek slijedi razum i pokoran je svome interesu i dobrobiti, korisne težnje provodi, a kloni se štetnih. Ukoliko čovjek, poput životinje, bude slijedio isključivo svoje nagone i ne bude mario za vlastito dobro, on i neće biti ništa drugo do li životinja.

Imam Ali, mir neka je na njega, je rekao:

Čovjek koji ne raspozna dobro od zla je poput životinje.[2]

Savladavanje nagona i borba protiv prohtjeva duše je izuzetno težak i mukotrpan posao. Cijenjeni islamski predvodnici borbu protiv duše sklone zlu (nefsu-l-emmāre) i neprimjerenih nagona smatrali su najvišim stepenom svetog džihada (borbe).

Ali, mir neka je na njega, je rekao:

Doista je najvrjednija borba čovjekova borba protiv vlastite duše.[3]

 

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 280.



[1] Mustedrek, sv. 2, str. 310.

[2] Tuhafu-l-‘ukul, str. 99.

[3] Gureru-l-hikem, str. 220.