Uzvišeni je rekao: „On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim, i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“[1]
Svevišnji nas u ovom ajetu obavještava da je On Zemlju učinio pogodnom. Pogodna je za kretanje po njoj, za usjeve, za iskopavanje, za gradnju na njoj, i nije je učinio nepristupačnom i čvrstom da se na njoj ne mogu izvoditi spomenuti poslovi.
Uzvišeni nas podjeća da je Zemlju za nas učinio posteljom, i mjestom za odmor, i prostranom, i stabilnom i sabiralištem za sve ono što nam je potrebno.
On nam obznanjuje da je Zemlju učinio ravnom i pogodnom za kretanje. Iz nje je izveo vodu i pašnjake. Učvrstio ju je brdima, a zatim kroz nju staze i puteve proveo. Po kori zemaljskoj je rijeke razveo i vrela poredao. Na Zemlju je blagoslov Svoj spustio i odredio gdje će koji plodovi nicati.
U blagoslove Zemlje spada i to da je sve što je na njoj živo stvoreno od zemlje i od plodova koji na njoj niču i kojima se svi oni hrane.
U blagoslove Zemlje spada i to da u njenu oranicu bacamo samo jedno zrno, a ona nam mnogo više zrna vrati.
U blagoslove Zemlje spada i to da ona na leđima svojim nosi svu nečistoću i zlobnost stvorenja, ali iz utrobe svoje ona im izvodi najljepše i najkorisnije stvari. Zemlja skriva ono što je ružno, a iz utrobe svoje izvodi im ono što je prijatno.
U blagoslove Zemlje također spada i to da ona sakriva sramote i izmet čovjeka, skriva ga i upija u sebe, a zatim čovjeku izbacuje njegovu ukusnu hranu i piće. Zemlja najviše trpi ljudske uvrede, a najviše im koristi donosi.
Ta stvorenja od prašine, od njih boljeg stvora nema; ka dobroti najbliži su, a od lošeg najdalji su!
Zemlja je poput kamile poslušne
Allah Uzvišeni učinio je da nam Zemlja bude poput kamile poslušne, kamo god da je usmjerimo ona nam se predaje. Doista je lijepo rečeno: „… pa hodajte po plećima[2] njezinim.“
U ajetu je umjesto riječi ‘putevima’, predjelima, upotrijebljen izraz „po plećima“ („menakibiha“), jer je zemlja ranije u ajetu opisana kao pogodna, pa onaj koji po njoj hodi kao da korača po plećima zemlje, a to je njen najuzvišeniji dio.
Zbog ovoga su „Zemljina pleća“ protumačili kao njena brda, jer je to naizrazitije i najuzvišenije na Zemlji, kao što su pleća najuzvišenija i najdominantnija kod čovjeka.
Mufessiri još kažu: „Ovaj izraz indirektno upućuje da je kretanje kroz doline i ravnice Zemlje lakše od kretanja po brdima.“
Druga skupina učenjaka smatra da se pod spomenutim pojmom misli na strane zemlje, pa su i pleća čovjeka nazvana tim imenom jer se nalaze na desnoj i lijevoj strani tijela.
Međutim, prevladava mišljenje da se pod pojmom „pleća“ misli na uzvisine, jer tlo po kojem stvorenja hode jeste najuzvišeniji dio zemlje u odnosu na onaj njen suprotni ili unutrašnji dio. Naime, površinski dio zemlje jeste najistureniji i kretanje zemljom podrazumijeva kretanje po njenoj površini, i zbog toga je upotreba metafore „menakib“ („pleća“) u opisu površine zemlje veoma prikladna, a naročito što je zemlja u ajetu prije toga opisana kao ‘zelul’, ponizna, pokorna ili mirna.
U ajetu koji slijedi Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da jedu plodove koje je On po Zemlji razasuo. I na taj način On im je Zemlju učinio pogodnom i potčinjenom; kroz nju im je puteve razveo i uredio kako bi njome mogli putovati. Zatim navodi kako i je uredio Zemlju kao mjesto za život; da se po njoj kreću, na njoj privređuju i jedu od onoga što odredbom Njegovom iz Zemlje niče.
Proživljenje i povratak Allahu
Zatim Uzvišeni kaže: „I Njemu ćete se poslije oživljenja vratiti!“[3]
To znači da u ovom zemaljskom staništu mi nemamo status stalnog boravka, već smo samo putnici prolaznici. Zbog toga ne priliči da se prema ovom boravištu odnosimo kao prema vječnom staništu i domovini. Na dunjaluk smo došli samo da pripremimo što više dobrih djela radi ahiretskog vječnog boravišta. Dunjaluk je samo prolazna stanica, most i kuća na putu do ahireta, a nikako mjesto stalnog življenja.
Znakovi Allahove jednoće, tevhida
U ajetu su sadržani dokazi Allahovog gospodarstva, jednoće, moći, mudrosti, zatim blagosti i milosti prema robovima. Ajet podsjeća na mnogobrojne Allahove blagodati, na Njegovo dobročinstvo, te nas upozorava da se ne prepustimo dunjaluku i prihvatimo ga kao jedino i stalno mjesto našeg življenja, nego da na njemu užurbano radimo i hrlimo ka ahiretu i džennetima Njegovim.
Slavljen neka je Allah Uzvišeni, ovaj ajet doista sadrži puno toga o spoznaji Allaha i Njegovoj jednoći, te podsjeća na Allahove blagodati, podstječe na požurivanje Allahu i pripremanje za susret s Njime i izlazak pred Njega. Ajet nas obavještava da će Allah Svemoćni uništiti ovaj svijet kao da ga nije ni bilo, te će potom oživiti stanovnike tog svijeta nakon njihove smrti, a onda će svi pred Njim okupiti!
Izvor: Ibn Kajjim el-Dževzijje, Riznica znanja, Bookline d.o.o., Sarajevo, 2006., str. 151-154., prijevod djela: Ismet Purdić