Učači Kur'ana
Učači Kur'ana

Učači Kur'ana


Kada čovjek traži znanje Kur'ana i uopće znanje u ime Allaha, džellešanuhu, to se mora vidjeti u njegovom imanu, skrušenosti, pobožnosti, blagosti i skromnosti.

Kur'an je lijek vjernicima i vodič pobožnima. Ko se po njemu uputio – upućen je, a ko je Kur'an odbacio – propao je.

Ljudi koji uče Kur'an, a ne postupaju po njemu, najgori su ljudi. Zato što put Kur'ana ne slijede, Allah je na njih bacio prokletstvo, i proklinju ih svi drugi kojima je to zadaća.

Prije vas ljudi su učili Kur'an i zadržavali se na pojedinom poglavlju po čitavu noć. Vidjelo se to ujutro na licima njihovim. Danas, kada vi učite Kur'an, o njegovim porukama vi uopće ne razmišljate, iako znate da je Allah, džellešanuhu, rekao o Kur'anu:

Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmišljali i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Kur'an, XXXVIII:29).

Tako mi Allaha, ne spada u učenje Kur'ana i njegovo čuvanje, samo slova njegova pravilno izgovarati, ne čuvajući granice koje je on uspostavio. Vi govorite: “Kur'an smo proučili i nismo ni slova izostavili.” Ko tako govori – laže!

Tako mi Allaha, on ga je cijela izostavio! Oni koji tako uče nisu, Allaha mi, ni učeni, ni znani, a ni mudri! Kada će učači Kur'ana govoriti u duhu Allahovih riječi:

Mi ćemo ti doista teške riječi slati… (Kur'an, LXXIII:5), gdje se podrazumijeva rad i postupanje po Kur'anu, i u duhu Allahovih riječi:

A kad ga čitamo, ti prati čitanje njegovo… (Kur'an, LXXV:18), odnosno, odobravaj

ono što Kur'an odobrava, a zabranjuj ono što Kur'an zabranjuje.

Tri su vrste učača Kur'ana:

–  jedni ga uzimaju za trgovinu kupujući njime ono što je u svijeta;

–  drugi ga pak uče, pravilno izgovarajući njegova slova, ali ne poštuju njegove granice. Oni učenjem Kur'ana zgrću novac namjesnika i dobivaju povlašten položaj među svijetom. Njihov se broj danas umnožio – Allah ih sa zemlje zbrisao!;

–  treći uče Kur'an duboko razmišljajući o porukama njegovim. Kur'an je za njih lijek.

 

 

Izvor: Hasan el-Basri, ČUJEM ŠUM, PRIJATELJA NE VIDIM, kazivanja o moralu (ahlaku), pravilima islamskog ponašanja, pobožnosti i još ponečem, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., str. 72-74., s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić