Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji od vas su oni koji uče Kur'an i njemu druge podučavaju.“[1] A u drugoj predaji stoji: „Najvrjedniji od vas je onaj ko poznaje Kur'an, a zatim njemu druge podučava.“[2]
Ovo su neka svojstva vjernika koji iskreno slijede Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Oni žude da uče Kur'an i da njime očiste svoje duše, kao što žude i da druge poduče, upute i pozovu njemu, tako da je opća korist od njih. Takvi zaslužuju pohvalu kojom je Allah počastio one koji pozivaju u Njegovu vjeru: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: „Ja sam, doista, musliman!“[3] Prvo čemu musliman poziva jeste upućivanje ljudi na put Kur'ana, tj. da ga nauče učiti, razmišljati o njemu i postupati po njemu kako bi popravili svoje stanje i učvrstili svoje duše. El-Muzeni kaže: „Čuo sam imama Eš-Šafija da je rekao: ‘Ko nauči učiti Kur'an, njegova vrijednost se poveća.'“[4]
Hafiz ibn Hadžer je rekao: „Nema sumnje u to da je onaj ko objedini poznavanje Kur'ana i podučavanje drugih Kur'anu upotpunio svoju dušu i duše drugih ljudi; takav je objedinio ličnu i opću korist i zato je – najbolji.“[5]
Dobri prethodnici (selef-i salih), Allah im se smilovao, razumjeli su ovaj hajr kojim se izdvaja onaj ko poučava Kur'anu i onaj koji se poučava nastojeći da ga postignu. Tako je Ebu Abdurrahman es-Sulemi, uzoriti tabi'in, Kur'an učio pred Osmanom, Alijom i Ibn Mes'udom, radijallahu ‘anhum, a zatim je i sam počeo druge podučavati. U džamiji u Kufi ljude je poučavao Kur'anu četrdeset godina. Prenoseći hadis: „Najbolji od vas su oni koji uče Kur'an i njemu druge podučavaju“, govorio bi: „To je ono što me je prikovalo za ovo mjesto.“[6]
Pred imamom Ebu Mensurom el-Hajjatom (u. 499. g. po H.) diplomirali su mnogi učači Kur'ana. Imam Ez-Zehebi opisuje ga riječima: „Životni vijek proveo je podučavajući Allahovoj Knjizi; pred njim su mnogi učili Kur'an. Podučavao je slijepe osobe i brinuo o njima. Neko ga je sanjao poslije smrti, pa je rekao: „Allah mi je oprostio zbog toga što sam djecu poučavao suri El-Fatihi.“[7]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Pristup Kur'anu, priručnik za kiraet, El-Kalem, Sarajevo, 2010, str. 17-19.