Od Ebu Musaa el-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, prenosi se: „Rekao je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Vjernik koji uči Kur'an sliči na limun – miris mu je ugodan, a i okus mu je ugodan; vjernik koji ne uči Kur'an sliči na hurmu – ona nema mirisa, ali joj je okus sladak; licemjer (munafik) koji uči Kur'an sliči na bosiljak – miris mu je ugodan, a okus gorak; a licemjer koji ne uči Kur'an sliči na divlju tikvicu – ona nema mirisa, a okus joj je gorak!“[1]
Vjernik koji uči Kur'an ima ugodnu vanjštinu i nutrinu poput limuna koji je slasno voće i ima ugodan misris. Kao što se vjernik razrahati i ozari prilikom učenja Kur'ana, tako se i ljudi oko njega raduju njegovom glasu i slušaju ga.
Vjernik koji ne uči Kur'an gubi važno svojstvo, on ima ugodnu vanjštinu i njegov primjer je poput hurme: ima ugodan okus, ali nema mirisa. Ovo je manjkavost jednog muslimana koju on mora popraviti tako što će prići Kur'anu: učiti ga, pamtiti i razmišljati o njemu.
Što se tiče munafika koji uči Kur'an, iz njegovog srca ispražnjena je suština imana; on ima lošu nutrinu, makar se pokušavao pokazati (pretvarati) s osobinama vjernika i s njima učiti Kur'an. Takvo učenje Kur'ana je vanjsko djelo kojim se ljudi žele prevariti i obmanuti. Prema tome, njegov primjer jeste kao primjer bosiljka koji neznalicu zavara ugodom svoga mirisa, a kada ga okusi, osjeti gorčinu. To je, dakle, munafik u čijem se djelovanju i životu osjeća gorčina i otkriva njezina suština.
Četvrta vrsta ljudi koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spomenuo u hadisu jeste munafik koji ne uči Kur'an: čija su vanjština i nutrina loša. Njegov primjer je kao primjer divlje tikve od koje bježi čak i deva budući da je gorka i neugodnog okusa.
Kako je samo izvanredan Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stil govora u podsticanju ljudi na učenje Kur'ana i postupanja po njemu navodeći fizičke primjere koji približavaju značenje i pobuđuju pažnju.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Pristup Kur'anu, priručnik za kiraet, El-Kalem, Sarajevo, 2010, str. 20.