Uloga majke u odgoju djeteta
Uloga majke u odgoju djeteta

Uloga majke u odgoju djeteta

Priredila: Aida Etminan


Uloga majke za cjelokupno društvo je daleko važnija od svih drugih zanimanja iz tog razloga što od zdravih i jakih porodica nastaje jako i zdravo društvo. Majka igra veoma važnu ulogu u izgradnji takve porodice i u tome je pravo mjerilo njenog uspjeha. Uspješno podizanje djece je pravi i stvarni izazov za svaku ženu.[1]                                                                                                                                                                                                                                                 Majka je potrebna u svim razdobljima života djeteta, posebice u prvim godinama. U prvoj godini majčina uloga je nezamjenjiva. Ona sa svojim urođenim vještinama instinktivno brine o svemu što se tiče djeteta, sve razumije i sve opravdava. Majka u prva četiri mjeseca djetetova života neprestano bdije nad njim. Odgoj djeteta u prvom razdoblju života je veoma bitan jer o tome ovisi kakvo će biti kao odrasla osoba. U dobi od 7 do 12 godina veliki utjecaj na dijete ima i škola. Majka bi tada trebala biti vrlo pronicljiva da upozori dijete na opasnost lošeg društva, loše knjige, tv emisije, ali i da potakne dijete na dobar izbor. Otac joj treba u tome pomoći.

Etički odgoj

Svaki savjestan roditelj treba posebnu pažnju obratiti i na etički odgoj. Pod etičkim odgojem podrazumijevamo ustanovljavanje etičkih principa i moralnih vrijednosti, koje treba usaditi u dijete. Te principe i sistem vrijednosti dijete treba usvojiti kao uobičajeno ponašanje, i to od ranih godina svog života, sve dok postane pravno sposoban (odgovoran za svoja djela) i stasa do muževnog doba. Očigledno, ti etički principi i moralne vrijednosti produkt su istinskog vjerovanja i ispravnog vjerskog odrastanja.

Imam Ali, mir neka je s njim, kaže: “Pravo djeteta u roditelja jeste da mu da lijepo ime, dobro ga odgoji i poduči Kur'anu.[2]                                                
Imam Sedždžad, mir neka je s njim, potomak Časnog Poslanika, s.a.v.a., kaže: “Što se tiče prava tvog djeteta, ono je da znaš da je dijete od tebe i da se tebi na Ovom svijetu pripisuje njegovo dobro i loše. Ti si odgovoran za ono što si mu ostavio od lijepog odgoja i upute prema Uzvišenom Gospodaru i pomozi mu da Mu se pokori. Prema tome, postupaj kao onaj koji zna da će biti nagrađen za dobročinstvo prema njemu i kažnjen za loše postupanje prema njemu.”[3]
Stoga, očigledno je da, kada se dijete podiže, još od doba kada je ono veoma nježno, s vjerom u Allaha, bojazni od Njega, strahovanju od Njega, pomoći od Njega, ono razvija urođenu prihvatljivost i težnju ka moralnim standardima i vrlinama, podjednako kao što razvija plemenito ponašanje. Slično tome, ako dijete raste u okruženju stranom islamskim načelima, lišeno bilo kakvog vjerskog usmjerenja, onda takvo dijete postaje sklono raskalašenosti i nemoralu, ili čak pustolovnom životu i herezi.
Imam Sadik, mir neka je s njim, potomak Časnog Poslanika s.a.v.a., kaže: “Podučavajte svoju djecu predajama prije nego vas pokvarene osobe preteknu.”[4]
Od ranog djetinjstva djetetu treba otvarati oči prema Allahovim, dž.š., naredbama, podstičući ga na njihovo izvršavanje i na izbjegavanje Njegovih zabrana. Kada dijete tokom njegovog intelektualnog sazrijevanja počne postepeno razumijevati propise o halalu i haramu i počne se od djetinjstva vezati za njih, neće mu kasnije biti teško da islam usvoji kao svoj životni put. Uticaj majke na psihički razvoj djeteta jedna je od najznačajnijih i, možda, najeksploatisanijih tema u psihologiji. Kvalitet emocionalne veze majka – dijete, kaže teorija, određuje kasniji odnos osobe prema sebi i svijetu oko sebe. Roditelji a naročito majka, odgoju treba pristupiti savjesno, požrtvovno i s ljubavlju – da u djeci probudi i učvrste vjeru i ljubav prema Bogu, prema sebi samome i prema bližnjem.
 

Položaj žene u islamu

Ukoliko se osvrnemo na položaj žene u islamu, žena ima najveći položaj i najviše je poštovana upravo kao majka. O pravima majke, Imam Zejnu-l-Abidin, mir neka je s njim, potomak Časnog Poslanika, s.a.v.a., kaže: “Pravo tvoje majke jest da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim dijelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, i to sve da bi te imala.”[5]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Zaista, nagrada žene u trudnoći sve do poroda, kao i u razdoblju dojenja, je poput nagrade vojnika koji u ime Boga čuva granice muslimana od naprijatelja. Ako žena umre u tom vremenu imat će stepen šehida.”[6]                                                                                  Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Kada žena zatrudni ona je poput ratnika koji danju posti, a noću bdije i bori se dušom i imetkom na Božijem Putu. Kad se porodi čeka je nagrada od Boga čije veličine ni sama nije svjesna. Za svaki gutljaj ona dobiva nagradu kao da je ropstva oslobodila dijete od Ismailovog potomstva. A kad dojenje dođe kraju, melek je potapše po leđima i kaže: “Započni svoja djela, zaista ti je prijašnje oprošteno.” [7]
Vrijednost majke je veća u odnosu na vrijednost oca, iako svako od njih posjeduje vlastite kvalitete koje doprinose porodičnoj harmoniji. Ovo zaključujemo iz Poslanikovih, s.a.v.a., riječi upućenim Hakimu b. Hizamu, kada je ovaj pitao kome treba najviše dobra činiti.
Poslanik, s.a.v.a., mu je rekao: „Majci“, a kada je ovaj upitao o sljedećoj osobi, Poslanik, s.a.v.a., mu je ponovio “Majci.” Tako je bilo kada je ovaj upitao i treći put. Tek kada je Hakim upitao četvrti put, Poslanik, s.a.v.a., mu je rekao da poslije majke dobro treba činiti i ocu. [8]
 
14. ajet sure Lukman:
“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! Meni ćete se svi vratiti.“
Jedna žena se žalila Poslaniku, s.a.v.a., što ženama nije bilo dozvoljeno da učestvuju u džihadu (borbi) na Allahovom putu, misleći da su spriječene da zarade nagradu šehida i boraca na Allahovom putu. Poslanik, s.a.v.a., joj je objasnio da je žena borac na Allahovom putu (mudžahid) od trenutka kada zatrudni pa sve dok se ne porodi, i od trenutka kada počne da doji pa sve do trenutka kada prestane. Ako bi se desilo da umre za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete, umrla bi smrću šehida.  Odgojiti čestito dijete smatra se za jedno od najboljih dobrih dijela. Za njega je majci propisana velika nagrada, na Ovom i Onom svijetu.
Dobra majka uvijek stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto. Kada se rodi, dijete nema nikakvo znanje o svijetu. Ono preko majke stiče prva iskustva u njemu. Njegov pogled na svijet, kao i način razmišljanja, težnje i navike će uveliko zavisiti o majci. Dijete će odrasti, i možda će se promijeniti, ali šta nauči u tim prvim godinama pamtiti će do kraja života.

Porodično ozračje

Da bi čovjek postao čovjekom mora se roditi i živjeti u ljubavi. Ako ne živi u ozračju ljubavi, tada nema velike šanse da se normalno razvije i dozrije. Za toplo porodično ozračje najodgovornija je upravo žena. Bez nježnosti i topline ženskog bića, život bi bio nesnosan u porodici. Žena po prirodi svoga srca i duše predviđa i uočava bezbroj sitnica koje ulaze u dnevni život svake porodice te ih nenametljivo pokušava riješiti prije nego bi postale problem.
Kako je majka najvažnija osoba u životu svake osobe, ona je uveliko oponašana. Njene navike i ponašanje postaju primjer koje dijete slijedi i usvaja. Sve što dijete vidi, od načina oblačenja, kretanja i govora, ostavit će traga na djetetov karakter. Kaže se s pravom da je majka bolja od stotinu učitelja.  Dijete će slijediti majčin primjer mnogo godina, čak i onda kada ne treba biti slijeđen. To je nesvjesna reakcija za čije mijenjanje se mora uložiti veliki napor. Zbog ovoga se svaka majka treba odgovorno prihvatiti uloge uzora njenoj djeci. Mnogima teško pada da uvijek paze na ponašanje pred djecom. Ali to je i za njih dobra vježba pomoću koje će promijeniti neke svoje loše osobine ili će usvojiti lijepe. Islam ne zahtijeva od njih savršenost nego spremnost da se promijene da bi bile dobar primjer djeci.


Svaka majka treba posjedovati sljedeće kvalitete:

– Da bude svjesna svojih odgovornosti
Biti majka je zanimanje i karijera. One žene koje namjeravaju biti majke trebaju biti spremne uložiti trud i vrijeme, i moraju prići tom poslu planski i osmišljeno. Dužnost im je da se obrazuju za taj zadatak i pronađu za njega odgovarajuću metodu i tehniku.
– Da postavi jasne ciljeve
Majka mora uvijek znati šta očekuje od djeteta i to mu mora jasno dati do znanja. Nije mu dovoljno samo govoriti da bude dobro i poslušno. Ono mora tačno znati šta se od njega očekuje. Dijete se mora podučiti kako da se ophodi sa drugima, kako da se ponaša u društvu i sl.
– Podsticati djecu prema njihovim mogućnostima
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ljudska bića su kao rudnici zlata i srebra,” čime se hoće reći da svako ljudsko biće dolazi na svijet sa potencijalom koji se treba iskoristiti u korisne svrhe. Djeca imaju sposobnosti pomoću kojih mogu biti uspješni u raznim oblastima. Neka pokazuju umijeća i zanimanje u jednom polju dok druga izabiru druga. Dobra majka ne poredi jedno dijete sa drugim nego nastoji da iz svakog otkrije najbolje u njemu. Ona pomaže djetetu da razvije njegove sposobnosti u svakoj oblasti u kojoj ono pokazuje interes i mogućnost.
– Vjersko obrazovanje
Na ramenima svakog savjesnog roditelja leži jedna od poslaničkih dužnosti. Kako su Poslanici dolazili da nauče ljude Božjoj vjeri i propisima, tako su i roditelji dužni da nauče svoju djecu pravim vjerovanjima i dužnostima prema Stvoritelju. U današnjem društvu mnogo pažnje se obraća na opšte obrazovanje. Ono je zaista i važno, ali za jednu uravnoteženu, srećnu ličnost, vjersko obrazovanje ne smije biti zanemareno. Islam kao religija jako naglašava važnost ispoljavanja ljubavi u porodici, naročito prema djeci.
Poslanik, s.a.v.a., je veoma volio svoje unuke, i često bi javno pokazivao veliku pažnju i brigu prema njima, pa je čak produžavao sedždu na namazu (molitvi) ako bi mu se Hasan ili Husejn, mir neka je s njima, popeli na leđa. Ne bi podnosio da plaču niti da budu povrijeđeni. Također je podsticao ashabe da pokazuju nježna osjećanja prema njihovoj djeci.

Efekti koje roditeljska ljubav ostavlja na djecu su sljedeći:

-Ono je sretnije i mirnije. Voljeno dijete je u dobrim odnosima sa svijetom, i sposobno je podnijeti razočarenja mnogo bolje. Svijet djeteta koje raste bez ljubavi je hladan, mračan i jednoličan. Takvo dijete se često loše ponaša samo da bi privuklo pažnju okoline.
-Dijete je sigurnije u sebe. Zna da je vrijedan ljubavi, što je velika pomoć u izgradnji samopoštovanja.
-U stanju je izgraditi bolje odnose sa drugima. Ako se odnos prema roditeljima temelji na ljubavi, dijete će izrasti u ljubaznu i nježnu osobu. Nedostatak ljubavi čini srce tvrdim i nesposobnim da iskaže ljubav prema drugima.
-Dijete ima pozitivniji pogled na život. Voljeno dijete gleda na život sa poletom i entuzijazmom. Ono je spremno da iskuša i doživi nove stvari. Kuća bez ljubavi će uzrokovati da se dijete postavi negativno prema životu, i njegovi prirodno ispitivački nagon i interes neće imati priliku da dođu do izražaja.
-Dijete će biti pažljivije prema roditeljskim riječima. Prijekori i opomene postaju podnošljivi kada dijete zna da je voljeno. Roditeljski zahtjevi se ispunjavanju lakše i radosnije. [9]


Preuzela: ABNA.co

 

[1] bebano.com

[2] Ali ibn Ebi Talib, Nehdžu-l-belaga, izreka 399.

[3] Men la jahduruhu-l-fekih, sv. 2, str. 622.

[4 ]El-Kafi, sv. 6, str. 47.

[5] bebano.com

[6] Men la jahduruhu-l-fekih, sv. 3, str. 561.

[7] Biharu-l-envar, sv. 104, str. 106.

[8] bebano.com

[9] bebano.com