Kada govorimo o roditeljstvu uglavnom mislimo na majčinstvo, ostavljajući očeve i očinstvo u drugom planu. Ovakvo vjerovanje da je majka predodređena da bude roditelj proizlazi iz činjenice da majčino roditeljstvo započinje snažnom fizičkom povezanošću s djetetom koje svoj razvoj započinje u majčinom tijelu, dok je otac za takva iskustva zakinut.
No, iako uloga oca u ranoj dobi djeteta nije očita kao majčina, ona je nesumnjivo vrlo velika. Očevi reagiraju na novorođenče s velikom nježnošću i brigom te u većini fizičkih kontakata nimalo ne zaostaju naspram majke. Jednako su zainteresirani i aktivni u roditeljskom ponašanju koje uključuje grljenje, maženje, ljubljenje, imitiranje i istraživanje novorođenčeta. Očinstvo je podjednako važno za zdrav razvoj djeteta kao i majčinstvo i upravo razlika u roditeljstvu majke i oca predstavlja značajnu dobrobit za samo dijete. Otac svojom biološkom i djelomično socijalnom različitošću od majke unosi u odnos s djetetom više stvarnosti vanjskog svijeta. Brinući se o djetetu otac se, kao osoba vrlo bliska njemu, utiskuje između majke i djeteta te na taj način potiče separaciju. Ako je majka ona koja djetetu daruje život, i ona koja svojom toplinom i ljubavlju postavlja osnovu djetetove osobnosti, otac je onaj koji djetetu omogućava da izađe iz te simbioze, onaj koji daje smisao separaciji. Otac je onaj koji djetetu nudi svijet izvan simbioze s majkom kao neizrecivo lijep i daje djetetu poticaj da se upusti u njegovo istraživanje. Uz majčinu ljubavi i očev poticaj dijete odlazi na to putovanje koje zovemo životom.
Karakteristike oca i njegove osobine ličnosti manje su važne za razvoj djeteta nego karakteristike same veze između oca i djeteta. Sigurna, topla i osjećajna veza kao odnos pun potpore omogućit će ocu da pozitivno utječe na razvoj svog djeteta. U skladu s time, od količine vremena koju dijete provodi s ocem mnogo je važnije ono što dijete i otac skupa rade, odnosno kako provode zajedničko vrijeme.
Odgođeni učinak očeve uključenosti
Kada se donose odluke važne za dobrobit djeteta, od izuzetne je važnosti imati na umu postojanje odgođenog učinka očeve uključenosti. Očeva uključenost u život djeteta i sudjelovanje u brizi za dijete tijekom njegovih prvih 30 mjeseci života znatno utječe na djetetovu inteligenciju u kasnijem djetinjstvu i na djetetovu privrženost u adolescenciji. Općenito, povoljniji utjecaji očeva bavljenja djetetom očiti su u kasnom djetinjstvu, adolescenciji i odrasloj dobi kad se očevi njima više i ne bave. Rezultati različitih istraživanja djece čiji su intenzivno sudjelovali u njihovom odgoju, upućuju na povećane kognitivne i socijalne sposobnosti te djece, izraženiju empatiju, smanjenu sklonost stereotipnom razmišljanju o spolovima te bolju emocionalnu samokontrolu. Osim toga, očevo sudjelovanje u djetetovom odgoju pozitivno utječe na funkcioniranje obitelji tako što majci omogućava više slobodnog vremena za vlastite potrebe te je ona stoga sretnija i zadovoljnija.
Stupanj očeve uključenosti
U kojem će stupnju otac biti uključen u odgoj djeteta ovisi o interakciji nekoliko čimbenika:
- Prvi čimbenik se odnosi na psihološke faktore kao što je očeva motivacija, samopouzdanje te vještine koje posjeduje. Mnogi očevi imaju strah od nesposobnosti i neuspjeha, a da bi to prevladali važno je da provode što više vremena baveći se aktivnostima vezanim uz dijete. Na taj način dolazi do razvoja njihovih vještina, a time i do povećanja samopouzdanja kao i potrebe za daljnjim sudjelovanjem u djetetovu odgoju.
- Drugi čimbenik predstavljaju djetetove karakteristike odnosno djetetov temperament i spol. Odnos oca sa muškim i ženskim djetetom značajno se razlikuje. Od samog početka prisutno je spolno razlikovanje djece od strane očeva. Oni pokazuju veći interes za mušku djecu, ali fizičku bliskost i nježnost kao što je grljenje, uzimanje u naručje, maženje, češće iskazuju prema djevojčicama. U igri i u kompletnoj interakciji s djecom očevi su skloniji razvijanju fizičkih i intelektualnih sposobnosti kod dječaka, dok se kod djevojčica koncentriraju na razvoj ženstvenosti.
- Treći se čimbenik odnosi na socijalnu podršku. Najveći utjecaj na uključenost oca u odgoj djece ima očev odnos s majkom kao i njezina očekivanja o očevoj uključenosti u djetetov odgoj. U većini slučajeva majke utječu na količinu i prirodu očevih interakcija s djetetom, barem u početku djetetova života.
- Četvrti čimbenik predstavlja utjecaj kulture i zajednice u kojoj osoba živi.
Moderno očinstvo
Suvremeno očinstvo ne zahtjeva samo preuzimanje “majčinske prakse” već se sve više ističe važnost izražavanja topline i emocija, iskazivanje zaštite, brige i zanimanja za djetetovo zdravlje te napredak u školi i društvu općenito. Danas očevi postaju sve ravnopravniji roditeljski partneri majkama prvenstveno zbog društvenih promjena koje su se dogodile. Dok je u prošlosti dobar otac kao jedini hranitelj radio za obitelj te se brinuo da je ponašanje njegove djece u skladu sa spolnim ulogama, danas se dobar otac brižljivo i nježno brine za svoju djecu provodeći uz njih mnogo vremena te ističući i učeći djecu jednakosti među spolovima. Ovom napretku u očinstvu pridonose promjene u zakonskim odredbama koje primjerice omogućavaju očevima odlazak na plaćeni roditeljski dopust.
Razlike između očeva i majki
Kao što je već navedeno očevi su biološki i djelomično socijalno različiti od majki što se očituje i u njihovom roditeljstvu. Očevi imaju drukčiji stil komunkacije i interakcije s djecom nego majke. Do 8. tjedna starosti, novorođenčad može prepoznati razliku između njihovih majki ili očeva u interakcijama. Za majke je tipično da se obraćaju djeci na način sličan onom kojim dijete govori odnosno da pojednostavljuju svoje riječi. S druge strane, očevi su manje skloni modificirati svoj jezik za dijete te mu se obraćaju svojim normalnim načinom govora, koriste više imperativa i izjavnih rečenica te govore na način koji privlači pažnju. Majčin način komuniciranja olakšava neposrednu komunikaciju dok očevi potiču dijete na razvoj njegovih komunikacijskih vještina jer njihov način komuniciranja djetetu predstavlja izazov da proširi svoj vokabular i jezične vještine što je i važna osnova za akademski uspjeh.
Najveći doprinos očeva dolazi kroz igru. Dok se majke s djecom igraju na način da privlače njihovu pažnju i pokazuju im igračke, očevi preferiraju fizičke igre. Igra očeva s djecom u većoj je mjeri i interaktivna: oni bacaju djecu u zrak, škakljaju ih, igraju s njima različite sportove, i slično. Način na koji se igraju je nepredvidljiviji, više fizički stimulirajući i pobuđujući za dijete nego što je to način na koji se igraju majke. Očevi su glasniji dok se igraju, a majke su tiše. Očevi potiču kompetitivnost dok majke potiču pravednost u odnosima. Očevi potiču nezavisnost, dok majke potiču osjećaj zaštićenosti. Igra očeva sa sinovima je takva da u većoj mjeri potiče vizualno i lokomotorno istraživanje kao i finu motoriku, dok su očeve interakcije s kćerima karakterizirane verbalnim igrama i socijalnom konverzacijom. Očevi pomažu i djevojčicama i dječacima naučiti zdravu ravnotežu između poslušnosti i agresije. Djeca trebaju majčinu mekoću, jednako kao i očevu grubost. Oboje nude sigurnost i pouzdanje na svoj način komunicirajući ljubav i fizičku intimnost.
Za razliku od majki koje su uglavnom sklone oprezu, očevi nerijetko potiču djecu da ispituju svoje granice. Iako svaki od ovih roditeljskih stilova sam za sebe može biti nezdrav (jedan može potaknuti djecu da nepromišljeno riskiraju bez obzira na posljedice dok drugi može sugerirati potpuno izbjegavanje rizika što u konačnici može rezultirati smanjenom samostalnošću, samopouzdanjem i napretkom), zajedno uspostavljaju ravnotežu i pomažu djeci da ostanu sigurna dok šire svoja iskustva i samopouzdanje.
Očevi imaju tendenciju poštivati i provoditi pravila sistematično i bez kompromisa što uči djecu objektivnosti kao i posljedicama dobrog i lošeg ponašanja. Majke su sklonije opraštati neposluh i pokazivati suosjećanje što djeci nudi osjećaj nade. Očevi, više nego majke, djecu uče rješavanju problema i traženju rješenja. Dopuštaju djeci da dođu do vlastitih zaključaka, bez obzira na vrijeme koje im je možda potrebno.Ponovno, svaki stil sam za sebe nije dobar, ali zajedno, kreiraju zdravu, odgovarajuću ravnotežu.
Ponaša li se dijete prikladno određenom spolu nešto je što u većoj mjeri brine očeve nego majke. Oni imaju posebno velik utjecaj na usvajanje spolnih uloga kod dječaka. Otac dječaku predstavlja model čije ponašanje on promatra i na taj način uči što je primjereno za njegov spol. Jednako tako, otac će, češće nego majka, istaknuti dječaku da njegovo ponašanje jest ili nije u skladu s odgovarajućim spolnim stereotipom. S druge strane, djevojčice iz odnosa oca prema majci i drugim ženama uče kako se muškarci trebaju ponašati prema ženama i imaju kriterij prema kojima mogu procjenjivati buduće mladiće i muškarce u svom životu.
Općenito govoreći, očevi imaju tendenciju vidjeti svoju djecu u odnosu na ostatak svijeta, dok su majke sklone vidjeti ostatak svijeta u odnosu na dijete. Oni često pomažu djeci da uvide kako određeni stavovi i ponašanja imaju i određene posljedice. Očevi pomažu djeci da se pripreme za realnost i grubost stvarnog svijeta, dok majke više pomažu zaštiti djecu od tog svijeta. Oba su stila nužna u procesu odrastanja i ulaska u odraslu dob.
Bez obzira jesu li svjesna toga ili ne, djeca uče već od najranije dobi, kroz različita iskustva, da su muškarci i žene različiti i da se na različite načine nose sa životom, drugim odraslima i djecom.
Što majke mogu učiniti da se očevi više uključe
- Dopustiti očevima da brinu o djeci,
- Ograničiti svoju potrebu za kontrolom,
- Dopustiti očevima da uvježbaju radnje brige oko djece,
- Ohrabriti očeve u njihovim strahovima –”Da neće pravilno promijeniti pelene ili okupati dijete”,
- Prihvatiti da svatko u braku radi poslove koji su u određenom trenutku najpotrebniji, u dogovoru s partnerom te prema mogućnostima i slobodnom vremenu.
Poruke očevima
- Budite BLIZU svoje djece, kupajte ih, hranite i grlite ih. Ovaj oblik neverbalne, fizičke komunikacije utječe na izgradnju odnosa otac-dijete
- SLUŠAJTE svoju djecu, dopustite da vam kažu o svojim aktivnostima. Pokažite im da mogu imati povjerenja u vas i da ste ih spremni uvijek saslušati
- Budite STRPLJIVI sa svojom djecom. Njihove male noge ne mogu hodati brzo kao vaše. Vaše strpljenje i razumijevanje ispunit će ih osjećajem sigurnosti.
- Pokažite ZANIMANJE za njihove aktivnosti, odlazite na roditeljske sastanke
- DISCIPLINIRAJTE svoju djecu kada je to potrebno, ali ne pokazujte nepotrebnu agresiju i ljutnju, čak i onda kada ste sami. Inače bi vas se mogla bojati umjesto da vas poštuje
Neslaganje s majkom ne pokazujte u djetetovoj prisutnosti
Majčinski i očinski poslovi “uče se u hodu”, a jednako ih dobro mogu naučiti i žene i muškarci. Muškarci jednako dobro kao i žene mogu dijete presvlačiti, kupati, hraniti, uspavljivati, igrati se s njim, maziti ga, pokazivati mu ljubav, razgovarati s njim, podučavati ga. Radite u braku kao ekipa, pitajte i učite od žene o ženskim i majčinim poslovima, pokažite joj svoj, ponekad bolji način rada.
Literatura:
1. Brajša, P. (1995). Očevi, gdje ste? Zagreb: Školske novine
2. Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.
3. Lamb, M. E. (2002). Infant–Father Attachments and Their Impact on Child Development. U: C. S. Tamis-LeMonda i N. Cabrera (Ur.): Handbook of father involvement – Multidisciplinary Perspectives (str. 93-118). New Yeresy: Lawrence Erlbaum Associates.
4. Lamb, M.E. i Tamis-Lemonda, C.S. (2002). The role of the father: An introduction.
5. Parke, R.D. (1996). Fatherhood. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press
6. Santrock, J.W. (2000). Children. McGraw-Hill Companies, Inc.
7. Santrock, J. W. (2010). Child development (13. izdanje). McGraw-Hill Companies, Inc.
8. Vasta, R. Haith, M.M., Miller, S.A. (2005). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap
9. Veneziano, R. A. (2003). Parental Roles. U: C.R. Ember i M. Ember (Ur.), Encyclopedia of Sex and Gender – Men and Women in the World’s Cultures (str. 78-90). New York: Kluwer Academic/Plenum Publishers.
10. Building Blocks for Father Involvement – Building Block 1: Appreciating How Fathers Give Children (2004), pripremili: the Head Start Bureau, Administration on Children,Youth and Families, U.S.Department of Health and Human Services.
11. Marina Ostrun: Očinska uloga u odgoju. Preuzeto s: andjeli-cuvari.com/ulogaoca.html; 23. ožujka, 2012.
Pripremile: Tamara Komadina, mag. psihologije i Danijela Perić-Kosović, prof. psihologije
Izvor: oc-pgz.hr