Biti otac znači zajednički obavljati neke poslove.
Dok je naš sin bio malen, živjeli smo uz mirnu seosku cestu, udaljenu pola kilometra od pošte i trgovine. Za sunčana jutra, bilo je ugodno prošetati po poštu. Trebalo mi je deset minuta da dođem tamo i natrag. Ako sa sobom nisam poveo dvogodišnje dijete! Dvogodišnja djeca ne razmišljaju kao odrasli – ne znaju što znači „planirati unaprijed“. Niti u ruci drže „molbu za posao“. Naprotiv. Svaki korak na tom putu vezan je za naporne pregovore! – Hoću se igrati u krasnoj zelenoj vodici!
Jednom sam, nastojeći dati svoj doprinos znanosti, nešto iskušao. Potpuno sam se predao i dopustio djetetu da putem istraži svaki jarak, svaku lokvu, svakog zgaženog crva, grabu i kamen koji je htio. (Ako utjecaji iz mladosti određuju buduću karijeru, Rohan će postati veliki stručnjak za kanalizaciju.) Uglavnom, da skratim inače (veoma) dugačku priču, trebalo nam je dva i pol sata da prijeđemo taj put. Nakon izvjesnog vremena, počeo sam čak uživati!
Iz svega onoga što znamo o obiteljima, jasno je da djeca, posebno dječaci, imaju velike koristi od boravka u očevoj blizini. To što u to vrijeme primaju, dodatak je onome što dobivaju od majke i veoma se razlikuje. U većini slučajeva, boravak s ocem znači „zajedničko obavljanje poslova“. Ne kao na filmu ili nekoj televizijskoj seriji. U seriji članovi obitelji sjednu i jedni s drugima srdačno razgovaraju. Možda je nekad davno i bilo tako, koje li sreće, ali većina ljudi pomahnita sjedeći tako oči u oči s nekim. Među ljudima s kojima sam razgovarao, s ocem su se slagali oni koji su s njim razgovarali i slušali ga, ali razgovor je uvijek bio oprezno uklopljen u neku aktivnost – povjerenje se gradilo postupno – a prema van to je uvijek bilo samo slaganje drva, popravljanje auta, spremanje ovaca u tor.
Primjećujete da su neki od ovih poslova vezani za selo. Grad sam po sebi ne pruža toliko mogućnosti zajedničkog obavljanja poslova, u svakom slučaju ne tako poticajnih. U gradu samo možeš bezbroj puta iznijeti smeće! Izgleda da se gradski roditelji s kojima dolazim u doticaj svojoj djeci približe samo tijekom vožnje dok se igraju taksista vozeći ih s jedne aktivnosti na drugu, na primjer s atletike na balet pa natrag na glasovir. To je trenutak kad ih doista možete pitati kako su, izvući neke stvari iz njih, iako razgovor morate prilagoditi duljini vožnje.
Očevima je posebno važno da se druže s djecom za vrijeme nekog posla. Tada zbližavanje dolazi samo od sebe. Razgovor postaje dublji. Neke stvari nekako same od sebe isplivaju na površinu, a domišljat otac vrlo lako može utjecati na to kojim će putem njegova djeca krenuti u životu i to je mnogo bolje nego da sve to prepusti utjecaju hollywoodskih filmova i njihovih vršnjaka.
Kad provodite vrijeme s djecom:
- Nemojte previše očekivati! Osobito s malom djecom (na primjer, kad odete po poštu) cilj više nije cilj. Na primjer, ako ih učite kako se koristi odvijač, nećete moći brzo namjestiti vrata. Zato se nemojte truditi. Ubrzo će otići, a vi onda možete nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
- Radite s djecom samo ono što vas opušta. Ako vam pomažu pri sadnji proljetnih sadnica, sigurno nećete imati besprijekoran vrt. Morate odlučiti što ćete raditi: provoditi vrijeme s djecom, ili obavljati posao prema svojim uobičajenim mjerilima. Pokušate li oboje, vidjet ćete da vas to pomalo uzrujava. Kad pišem na računaru, ne podnosim da me prekidaju. Zato ni ne pokušavam u to uključiti svoje dijete.
- Uživajte u roditeljstvu, ne traje vječno! Bio sam u tridesetima kad sam dobio sina, zato neprestano razmišljam kako roditeljstvo prekratko traje. Ako se mota oko mene dok nešto radim, uživam u dodiru s njim i volim otkriti što ga u tom trenutku mogu naučiti. Ali ne dok pišem na računaru!
Da zaključim, kao otac morat ćete od slučaja do slučaja odlučiti što vam je važnije, jedanput će to biti djeca, drugi put neće. Velika je prednost što vam djeca pomažu da malo usporite, a kad usporite, počinjete otkrivati sitna zadovoljstva, što je dar koji ona donose. Vrijeme provedeno s djecom, nikada nije izgubljeno.
Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, II izdanje, prevela s engleskog: Vida Milek, Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007, str. 59-60.