Nema sumnje, zadovoljavanje sklonosti i potrebe za lijepim i uljepšavanjem što je, kao što smo rekli, jedan iskonski prirodni prohtjev, potpomaže razvoj prefinjenosti i ukusa, kao i procvat osjećanja mladih ljudi vodeći ih prema putu duhovnog uzdizanja i emocionalnog razvoja. Upravo u tom smislu časna vjera islam savjetuje i izričito potiče svoje sljedbenike na zadovoljavanje tih potreba. Međutim, mora se paziti da mladi u tom pogledu ne pretjeraju i ne pređu granicu svrsishodnosti.
Pretjerano ispoljavanje potrebe za estetskim i pretjerivanje u ukrašavanju i samodotjerivanju imaju negativne posljedice koje djevojke i mladiće mogu odvesti u pogrešnom smjeru i, u konačnici, biti uzrok njihove nesreće i propasti.
Pretjerana posvećenost samouljepšavanju može uzrokovati duševne poremećaje i bolest kolebljivosti i sumnjičavosti. Pretjerano samouljepšavanje sa ciljem da se privuče pažnja drugih ljudi također može uzrokovati pojavu nepoželjnih ljudskih osobina, kao što su licemjerstvo i samoljublje, što će ljude učiniti omraženim i odbačenim u društvu. Pretjerana posvećenost uljepšavanju ljude čini potpuno djetinjastim i nesposobnim za obavljanje korisnih životnih djela, tako da takvi ljudi život – koji je osnova sreće čovjeka, provedu na beskorisnom ili čak i štetnom putu.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 33-34.