Autor: hfz. K.M
Ummu Ejmen je ime časne abesinske dame koju je hazreti Poslanik, s.a.v.a., izuzetno poštovao i volio kao svoju majku. Kada se naš dragi Poslanik, s.a.v.a., rodio, Elbereka je bila prva osoba koja ga je uzela u svoje ruke, i vjerovatno je jedina osoba koja ga je poznavala od rođenja pa sve do preseljenja. Među rijetkim je osobama kojima je Poslanik, s.a.v.a., jamčio mjesto u Džennetu. Elbereka je u svojoj mladosti dovedena kao abesinska robinja u Mekku kako bi bila prodata. Imala je sreću da je kupljena od časnog oca našeg Poslanika, Abdullaha, sina Abdul Muttaliba. U njegovom domu je obavljala kućanske poslove i prema njoj se odnosilo sa ljubaznošću i poštovanjem. Posebno se brinula o hazreti Amini, časnoj majci slavnog Poslanika, s.a.v.a., za vrijeme blagoslovljene trudnoće, nakon koje će biti svjedokom isijavanja neonske svjetlosti iz Aminine utrobe.
Kako je sudbina dodijelila da čisti Poslanik, s.a.v.a., kao dječak prolazi kroz niz tragedija, od preseljenja njegovog časnog oca, njegove majke, a zatim i djeda, Elbereka je također osjećala njegovu gorčinu i bila mu na hizmetu. Kada se hazreti Amina rastajala sa ovim svijetom, oporučila je Elbereki sljedeće: “Budi njegova majka, i nikad ga nemoj napuštati.” I, doista, Ummu Ejmen je ispoštovala svoje obećanje i istrajala u svojoj odgovornosti. Sve do Poslanikove, s.a.v.a., blagoslovljene ženidbe sa hazreti Hatidžom, pazila ga je majčinskom pažnjom i davala mu potrebnu ljubav. Tek nakon tog događaja se i ona udala, i to zbog Poslanikovog, s.a.v.a., i hazreti Hatidžinog insistiranja. Udala se za Ubejd ibn Zejda iz medinskog plemena Hazredž. Sa njim je imala sina Ejmena, po kojem je dobila nadimak Ummu Ejmen (majka Ejmenova).
Kada je započela poslanička misija hazreti Poslanika, s.a.v.a., ona je bila među prvim osobama koje su povjerovale i prihvatile vjeru. Hrabro je podnosila sve nedaće na putu islama. Istakla se i u bici na Uhudu, gdje je ratnicima dodavala vodu i brinula se o ranjenim muslimanima. Također je učestvovala i u nekim drugim borbenim ekspedicijama. Svoje blagostanje je u potpunosti podredila islamu. Naime, jednom prilikom Poslanik, s.a.v.a., je upitao: “Kako si, majko?”, a ona je odgovorila: “Dobro sam sve dok je islam dobro.“ Ubrzo nakon svoje udaje postaje udovica. Jednom prilikom, dok je Poslanik, s.a.v.a. podučavao ashabe, pojavila se Ummu Ejmen. Nakon toga se Poslanik, s.a.v.a., obratio svojim prijateljima na sljedeći način: “Ko želi oženiti džennetsku huriju, neka oženi Ummu Ejmen!” Smjesta je Zejd istupio i iskazao svoju zainteresiranost, te se njome i oženio. Ona je tada bila u pedesetim godinama. Uskoro mu je rodila sina Usamu, koji je nosio nadimak “Voljeni sin Voljenog”, što svjedoči da je Poslanik, s.a.v.a., mnogo volio i njega i oca njegovog. Zejd je dosegao šehadet u bici na Mut'i. Elbereka je doživjela i šehadet svoga sina Ejmena u bici na Hunejnu.
I za kraj izdvajam jedan njezin poseban doživljaj. Čineći hidžru sama, prevalila je užarenu pustinju podnoseći veliku žeđ. Mnogo se namučila i bila je na granici izdržljivosti. Veliko čudo i spas u toj muci bila je posuda sa vodom, koja je spuštena sa neba s namjerom da ugasi njenu žeđ i omogući joj da nastavi putovanje za Medinu. Nakon tog događaja, više nikada nije osjećala žeđ, čak ni onda kada je postila i kretala se užarenim područjima. Njezina čista duša je napustila ovaj svijet za vrijeme trećeg halife Osmana ibn Affana.
Neka je postojani mir s njom na dan kada je rođena, na dan kada je preselila i na Dan ponovnog proživljenja.
Izvor: magazin Ašk, broj 4.