Epska pjesma služi se naracijom i pripovijeda o događajima, a lirska bez naracije iskazuje osjećaje i razmišljanja. Autori su joj nepoznati jer su to ljudi iz naroda. Kao što se lirskim pjesmama ne zna ime autora, ne zna se ni kada su i gdje tačno nastale. Pošto na njih niko ne polaže autorsko pravo, one se slobodno pjevaju, mijenjaju, skraćuju, produžuju, stapaju s drugim sličnim pjesmama. (Otprilike kao vicevi danas: ne znamo ko ih smišlja, a kad nam se neki dopadne, pričamo ga malo drugačije, oni koji ga čuju od nas prosljeđuju ga dalje…) Lirske pjesme nastale u narodu u vezi su sa svakodnevnicom i s običnim ljudima (a ne kao junačke, epske, s nekim velikim junacima i značajnim događajima). Prema tome o čemu pjevaju, narodne lirske pjesme dijele se na više vrsta.
Usmena lirska poezija pronašla je svoj put do nas i kroz muzičke izvedbe. Mnoge usmene lirske pjesme su vremenom komponirane i muzički uobličene, a kao takve izvode se i danas. Još u vrijeme kada je usmena poezija bila neizostavan dio rituala tokom svetkovina, sijela ili obreda, epske ili lirske pjesme pratio je i neki instrument.
Usmena poezija nastala je u prošlosti i opisuje dijelove nekadašnjeg života. Iz starih tekstova naučnici ponekad mogu saznati nešto o zakonima, običajima, moralu davno nestalih država i ljudi.
1. Mitološke pjesme – pjesme nastale u dalekoj prošlosti kada ljudi nisu imali objašnjenja za mnoge pojave koje je nauka u međuvremenu rasvijetlila. Tada su nebeska tijela (Sunce, Mjesec, Veneru) i prirodne pojave (grom, vjetar, zemljotres, vulkan) smatrali božanstvima. U mitološkim pjesmama, naprimjer, Mjesec i Sunce žive u svojim kućama, imaju majku i obavljaju svakodnevne poslove, govore, zaljubljuju se i žene…
Sunce se djevojkom ženi
Devojka je Suncu govorila:
“Jarko, Sunce, ljepša sam od tebe!
Ako li se tome ne vjeruješ,
Ti izađi na to ravno nebo,
Ja ću izić’ za goru na vodu.”
Kada jutro vedro osvanulo,
Izlazilo na nebo Sunašce,
A djevojka za goru na vodu.
Ugleda je lijepo Sunašce,
Ugleda je kroz jelovo granje.
Kol'ko se je ašik učinilo,
Tri put je se Sunce zaigralo,
Pa odvuče lijepu djevojku
Da je uzme sebi za ljubovcu.
Od nje posta zvijezda Danica.
2. Obredne pjesme – pjesme koje su ljudi pjevali u periodima smjene godišnjih doba ili prilikom vjerskih praznika. Takve su božićne, uskršnje, đurđevdanske, ivanjske… Slaveni su vjerovali da, kada žena njihovog vrhovnog boga Peruna, Dodola, muze nebeske krave, koje su ustvari oblaci, pada dažd. Ako suša traje dugo, oni joj se obraćaju pjesmama moleći je da pošalje kišu. Takve obredne pjesme nazivaju se dodolske.
Udri, udri sitna kiša
Udri, udri, sitna kiša,
Oj dodo le!
Moj božole!
Te porosi žito, vino
Oj dodo le!
Moj božole!
I tri pera kukuruza,
Oj dodo le!
Moj božole!
I lanove za darove,
Oj dodo le!
Moj božole!
I kudelju tankoviju
Oj dodo le!
Moj božole!
3. Običajne pjesme – pjesme koje nisu vezane za prirodu nego za svakodnevne društvene (socijalne) situacije. Pjevaju se na svadbama, sahranama, za objedom. U običajne pjesme spadaju svatovske, tužbalice, uspavanke, zdravice, počasnice… Početak jedne svatovske pjesme glasi:
Šta se ono u planini sjaše?
Šta se ono u planini sjaše?
Je li svila među svilarima?
Ili zlato među zlatarima?
Ali svita među terzijama?
Ali Mare među đeverima?
4. Porodične pjesme – pjesme u kojima se pjeva o porodičnim odnosima, najčešće o majčinoj brizi i sestrinoj ljubavi za brata.
5. Posleničke ili pjesme o radu – pjesme koje su se pjevale uz rad; uz koševinu, predenje, žetvu.
Nadžnjevanje
Nadžnjeva se momak i devojka:
momak nažnje dvadeset i tri snopa,
a devojka dvadeset i četiri.
Kad uveče o večeri bilo,
momak pije dvadeset i tri čaše,
a devojka dvadeset i četiri.
Kad ujutro beo dan osvanu,
momak leži ni glave ne diže,
a devojka sitan vezak veze.
6. Ljubavne pjesme – ubjedljivo najbrojnije! U njima se pjeva o ljepoti i privlačnosti djevojaka i mladića (češće fizičkoj, rijetko duševnoj), o probuđenoj ljubavi, o želji za sastankom s dragim ili dragom, o vremenu provedenom u zagrljaju… Primjeri ljubavnih pjesama:
Oj devojko, pitoma ružice
Oj devojko, pitoma ružice,
kad si rasla, na šta si gledala?
Il’ si rasla na bor gledajući,
il’ na jelu tanku ponositu,
il’ na moga brata najmlađega?
Oj junače, moje jarko sunce,
nit’ sam rasla na bor gledajući,
nit’ na jelu tanku ponositu,
nit’ na tvoga brata najmlađega,
već sam, mlada, prema tebi rasla.
Vezir Zejna po bostanu vezla
Vezir Zejna po bostanu vezla,
Po bostanu i po đulistanu.
Majka Zejnu na večeru zvala:
– Hajde Zejno, s majkom večerati!
Večerati šećerli baklavu.
Majci Zejna tijo odgovara:
– Večerajte, mene ne čekajte,
Nije meni do vaše večere,
Već je meni do moje nevolje!
Danas mi je dragi dolazio,
I veliki zulum počinio:
Po bašči mi cveće počupao
Na đerđefu svilu zamrsio.
Kun’ ga, majko, obe da kunemo:
– Tavnica mu moja njedra bila,
Ruke moje sindžir oko vrata,
Usta moja oči mu ispila!
Čija je ono đevojka
Čija je ono đevojka
Što rano rani na vodu
Te plete kosu široko,
A nosi fesak nad oko,
A brodi vodu duboko,
Uzdiže skute visoko?
Izvor: Svezame otvori se, citanka.ba