Ebu Hamid El-Gazali
Usmjerenost kur'anske poruke prema svakome pojedincu (et-tahsîs) podrazumijeva da učač pretpostavi da je on namjeravan sa svakim govorom u Kur'anu. Kada čuje naredbu ili zabranu treba prosuđivati na način da je on taj kome se naređuje i zabranjuje. Isti je slučaj ako je u pitanju obećanje ili opomena. Kada čuje kazivanje o prijašnjim narodima i vjerovjesnicima treba da zna da ti događaji nisu spomenuti kao noćna priča na sijelu, nego je svrha i cilj primanje pouke. Neka iz Njegovog teksta uzme ono što mu je potrebno. Nema kazivanja u Kur'anu u čijem kontekstu nije i korist za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegov ummet. Zbog toga Uzvišeni kaže: …zato su da njima (tj. kazivanjima) srce tvoje učvrstimo.[1]
Pa neka rob vjeruje da Allah učvršćuje njegovo srce kazujući mu o stanjima vjerovjesnika, njihovom saburu prilikom uznemiravanja i vrijeđanja, postojanosti u dinu, zbog isčekivanja pomoći Allaha Uzvišenog. A kako da ne vjeruje u ovo kada Kur'an nije objavljen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., samo radi Allahovog Poslanika, već je on lijek, uputa, milost i svjetlo svim svjetovima, pa zato i naređuje Uzvišeni Allah svima zahvalnost na nimetu Kitaba:
Neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje i knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje.[2]
Slavljeni i Uzvišeni kaže:
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?[3]
A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje.[4]
Tako Allah zbog ljudi navodi primjere njihove.[5]
I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje.[6]
Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.[7]
To je objašnjenje svima ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.[8]
Obzirom da je Govor upućen ljudima općenito, upućen je svakom pojedinačno, pa je i sam učač taj prema kome je govor usmjeren. Zato neka se pripazi on, i ostali! Neka čvrsto vjeruje i zna da je baš on taj kome je upućen Govor. Uzvišeni kaže: Meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.[9]
Kaže Muhammed b. K'ab El-Kurezi: „Do koga dopre Kur'an, to je kao da mu govori Allah.“ Ako to pretpostavi, neće prići učenju Kur'ana kao nekom svom uobičajenom poslu, nego će ga učiti i čitati kao što rob čita pismo svoga Gospodara koje mu je poslao da bi o njemu razmislio i postupio onako kao On traži. Zbog toga neka ulema kaže: „Ovaj Kur'an, to su poslanice, koje su nam došle od strane našeg Gospodara, Slavljenog i Uzvišenog, s njegovim obećanjima i garancijama. Razmišljamo o njima u namazu, posvećujemo im se u samoći. Ispunjavamo ih u pokornostima i u sunnetima koji se slijede.“
Malik b. Dinar je pitao. „Šta je Kur'an posijao u vašim srcima, o učači? Kur'an je proljeće za mu'mina kao što je kiša proljeće za zemlju.“
Katade je rekao: „Niko neće biti u društvu s Kur'anom, a da mu On neće povećati ili smanjiti.“
Uzvišeni kaže:
Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.[10]
Izvor: Imam Ebu Hamid El-Gazali, Tajne učenja Kur'ana, Odbor Islamske zajednice Travnik, Travnik, 1997, prijevod: hafiz Džemail Ibranović, str. 74-77.